9. REGIONALNA KONFERENCIJA SINDIKATA UMIROVLJENIKA

U Beogradu je 16. listopada 2019. održana 9. Regio­nalna konferencija sindikata umirovljenika iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Italije, Kosova,

Sjeverne Makedonije, Slovenije i Srbije, na temu „Mirovi­ne dostojne čovjeka, javno zdravstvo i borba protiv siro­maštva”, u čijem radu su sudjelovali i predstavnici najve­će srpske umirovljeničke asocijacije Saveza penzionera sa

163.0        članova. Njihov predsjednik Andreja Savić je po­zdravio skup.

Uvodne riječi su dali Mihajlo Radović ispred Udruženja sindikata penzionera Srbije, te generalni tajnik SPI CGIL re­gije Friuli Venezia Giulia Roberto Treu i generalna tajnica regije Veneto Elena di Gregorio. U raspravi su sudjelovali predstavnici iz svih zemalja, a u ime Sindikata umirovljeni­ka Hrvatske obratila se Jasna A. Petrović.

Za dostojanstvo starosti

Završnu riječ je dao nacionalni tajnik SPI CGIL Domenico Pantaleo, naglasivši kako je po vokaciji sindikat organi­zacija internacionalizma i solidarnosti te je logično da se u duhu toga vodi rasprava i podržava proširenje primjene Europskog socijalnog stupa u smjeru borbe za potpisivanje europskog pakta međugeneracijske solidarnosti. Posebno je naglasio potrebu osiguranja dostojanstvene starosti i adekvatnih mirovina, snaženje i dostupnost javnih servisa i zdravstva, razvijeniju skrb o starima koji su nesamostalni i imobilni, kao i kvalitetno usklađivanje mirovina.

Nakon burne rasprave usvojena je zajednička deklara­cija, kojom se na prvom mjestu naglasila važnost prijatelj­stva, solidarnosti i suradnje, u duhu čega se apeliralo na europske institucije da nastave i ubrzaju provođenje poli­tike proširenja i na zemlje u regiji, osobito na Sjevernu Ma­kedoniju i Albaniju.

Zatražen je i korjenit zaokret u politici migracija, jer se smatra neprihvatljivim da EU države i silom zatvaraju svoje granice, sprječavajući prolaz i smještaj migranata, izbjegli­ca i azilanata koji bježe od ratova, klimatskih katastrofa, surove represije i diskriminacije, ili su u potrazi za boljim uvjetima života i rada.

Mirovina – početak bijede?

Umirovljenici, naglašeno je, trebaju se angažirati na obnovi međugeneracijskog ugovora sa generacijama koje dolaze i kojima naše vlade moraju osigurati stabilno i kva­litetno zaposlenje, kao i sveobuhvatne i svima dostupne

sisteme socijalnog osiguranja – doprinoseći tako zaustav­ljanju depopulacije čitavih oblasti u regiji.

Umirovljenici su u prošlosti svojim radom i angažira­njem doprinijeli razvoju i napretku društva i zbog toga zaslužuju poštovanje, ali i jamstvo kako umirovljenje ne označava početak života u bijedi. Protiv su da se porast udjela starijih i rast broja umirovljenika tumače kao prirod­na katastrofa. Vrijeme je da se s tim prestane pošto je pro­duženje životnog vijeka jedan od ciljeva naše civilizacije i ne predstavlja bolest koju je potrebno liječiti, već životnu fazu koja – ukoliko se osiguraju neophodni uvjeti – može biti itekako ispunjena, korisna i produktivna.

Sudionici 9. Konferencije su se založili i za javno zdrav­stvo dostupno svima; jačanje prvog javnog mirovinskog stupa međugeneracijske solidarnosti, kao i transformaciju obaveznog drugog stupa u dobrovoljni tamo gdje je uve­den. Zalažu se i za izradu konzistentnog sustava socijalnih pokazatelja u svim zemljama radi utvrđivanja iznosa mini­malnih penzija, koji neće uzimati u obzir samo pozitivne trendove, nego će biti korišteni i kao osnova za donošenje efikasnih mjera za sprječavanje i zaustavljanje siromaštva i socijalne isključenosti.

Minimalne mirovine za preživljavanje

Sudionici su se založili i za definiranje potrošačke koša­rice s proizvodima i uslugama neophodnima za starije od 65 godina, s ciljem utvrđivanja realnog iznosa minimalne penzije, odnosno nacionalne granice siromaštva. S mini­malnom mirovinom trebalo bi se moći preživjeti. Založili su se i za one starije osobe koje nisu uspjele ostvariti pravo na mirovinu te da se njima jamči socijalna naknada za starost. Usklađivanje mirovina smatraju kako je od osobite važnosti te da treba pratiti rast plaća, jer u protivnom se smanjuje realna vrijednost mirovina i njihova kupovna moć. Pogreš­no je da se europske zemlje poglavito bave pitanjem odr- živosti mirovinskih sustava, umjesto da ravnopravno traže rješenja za adekvatnost i stabilnost mirovina.

Sindikati umirovljenika iz osam zemalja će u okviru FERPA/Europske federacije za umirovljenike i starije osobe nastaviti zajednički tragati za rješenjima koja će omogućiti uvođenje modela adekvatnih minimalnih penzija u njiho­vim zemljama.