UVODNA RIJEČ

Tečaj za Predsjednika

Piše: Jasna A. Petrović

     „Sramota je biti bogat i čašćen u državi u kojoj vlada kaos, kao što je sramota biti siromašan i otuđen u drža­vi u kojoj dominira put morala." Naravno, kineski filozof Konfucije iz šestog stoljeća prije Krista nije pritom mislio na Hrvatsku, već je prenosio stara znanja i vrijednosti, no njegove riječi i danas imaju težinu presude.

Na vrhu države je državnik i on bi trebao biti glas i usmjeritelj naroda. No, ima jedna pretpostavka, a to je da poznaš svoj narod.  Mile Mrvalj, bivši beskućnik u povodu Svjetskog dana beskućnika ispričao je kako je ujutro toga dana vidio Predsjednika Republike kako se vozi u limuzini zatamnjenih stakala i okružen policijskim automobilima s rotacijskim svjetlima.

    Da, Predsjednik je baš tih dana ponosno izjavio kako se "u Hrvatskoj, srećom, nigdje ne gladuje. Dapače, previše se jede. Čak ima ostataka i viškova". Mrvalj je rekao kako je to isto jutro susreo najmanje dvadesetak gladnih siromaha koji kopaju po kantama za smeće i kontejnerima. I koje nitko nije pozvao da pojedu oboritu ribu kod šefa Janafa, kako se ne bi bacila?! Pojeo ju je Predsjednik.

     Ako laže Mrvalj, ne laže Državni zavod za statistiku koji je upravo objavio najnovije podatke kako je posljednjih godina stopa rizika od siromaštva stanovništva u neprekid­nom blagom padu. Baš lijepo. To se, međutim, ne odnosi na starije od 65 godina. Njih 30,1 posto je siromašnih, od čega su velika većina žene. Siromaštvo starijih je, k tome, u neprekidnom rastu od 2016. godine do danas.

     Zar treba Predsjedniku održati tečaj kako Hrvatska očito ne voli svoje stare, jer joj prosječni umirovljenik vrijedi samo 38 posto radnika (toliko je, naime, udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći)? Treba li mu ponoviti da je čak 61 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva od 2.710 kuna? Ili mu viknuti na uho da točno 50 posto umirovljenika prima manje od 2.327 kuna, dok je prosjek za srpanj 2.525 kuna?

     Ako Predsjednik Republike ne vidi kroz zatamnjena stakla ili mu rotirke kvare pogled na kante za smeće, mo­gao bi barem čitati statistike svoje zemlje. I prepoznati tko su siromašni te barem pretpostaviti da su siromašni obično i gladni.

     No, sigurno je jedno, za kraj ovog tečaja: nije sramota biti siromašan i otuđen u državi u kojoj ne dominira put morala, u kojoj oni koji su odradili i po 40 godina radnog staža nemaju dovoljno za režije i hranu. Nije sramota biti gladan, ali je sramota ne vidjeti gladne i kad se o njih spotičeš.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ŠTO PREDLAŽU UMIROVLJENIČKE UDRUGE KAO DODATNE MJERE PROTIV SIROMAŠTVA?

Zahtijevamo veće mirovine

 

     S ciljem suzbijanja siromaštva i snaženje adekvatnosti mirovina umirovljeničke udruge iznose svoje prijed­loge, utoliko više što se u Hrvatskoj svaka treća osoba starija od 65 godina nalazi u zoni siromaštva. Prosječna mi­rovina iznosi 2.344 kune, a medijan 2.152 kune, dok je linija siromaštva u 2017. godini iznosila 2.180 kuna, a što iskazu­je da se najmanje 53 posto mirovina nalazi ispod hrvatske linije siromaštva.

Relativna bruto vrijednost mirovine iznosi samo 29 posto (udjel prosječne bruto mirovine u prosječnoj bruto plaći), a relativna neto vrijednost je 37,35 posto u odno­su na neto prosječnu plaću, što je najniže od svih zemalja nastalih na teritoriju bivše Jugoslavije, dok je po ukupnom siromaštvu starijih osoba Hrvatska u vrhu EU ljestvice.

1.     Promjena formule usklađivanja mirovina

Najvažnija mjera mirovinske reforme treba biti promje­na formule usklađivanja mirovina po 100-postotnom iznosu povoljnijeg indeksa rasta, odnosno onom indeksu koji je više rastao, neovisno o tome jesu li to plaće ili potrošačke cijene.

Naime, u zadnjih osam godina bruto plaće su porasle 12,10 posto, potrošačke cijene 6,50 posto, a mirovine 8,16 po­sto - indeks rasta plaća prema mirovinama je čak 148!

  1. Uvođenje novog modela obiteljske mirovine

Dok sadašnji model predviđa odabir mirovine pokojnog partnera (70 posto) ili zadržavanje vlastite mirovine stečene ra­dom, ovisno o tome što je povoljnije, predlažemo novi model obiteljske mirovine kojim bi se, ovisno o prihodovnom/imovin- skom cenzusu, omogućilo - uz zadržavanje vlastite mirovine, nasljeđivanje i dijela od 20 do 50 posto mirovine pokojnog par­tnera. Prosječna obiteljska mirovina je 1.939 kuna mjesečno, što je za najmanje 250 kuna ispod linije siromaštva u Hrvatskoj.

     K tome, kako Hrvatska spada u zemlje koje imaju visoku stopu samačkih domaćinstava starijih osoba, mjere koje bi zaustavile rastuće siromaštvo te kategorije stanovnika su neophodne.

  1. Uvođenje zajamčene minimalne mirovine

Zajamčena minimalna mirovina je postojala do kra­ja 1998., kada je preimenovana u najnižu mirovinu i time promijenila svrhu solidarnosti s najslabijima. Naime, dok je minimalna mirovina solidarni instrument zaštite od dna siromaštva, najnižom mirovinom se tek jamči mirovina pre­ma godinama radnog staža.

Umirovljenici predlažu da se minimalne mirovine auto­matski vežu s minimalnom bruto plaćom, tako da njezin donji prag za 15 godina radnog staža (što je uvjet za stjeca­nje starosne mirovine) mirovina iznosi 45 posto minimalne plaće, odnosno sada 1.548 kuna, a za svaku dodatnu go­dinu staža bi se dodavao iznos jedne aktualne vrijednosti mirovine, 63,88 kuna. Time bi minimalna mirovina za 30 godina radnog staža (1.548 + 15 godina x 63,88/958 kuna) iznosila 2.506 kuna; a za 40 god staža (1.548 + 25 godina x 63,88) - 3.145 kuna.

  1. Državna naknada za starije od 65 godina

Ovaj se prijedlog kolokvijalno naziva uvođenjem „na­cionalne mirovine" i takvu naknadu za starije od najče­šće 65 godina života imaju gotovo sve EU zemlje i više od 110 zemalja u svijetu. Hrvatska bi takvu naknadu trebala uvesti paralelno s mirovinskom reformom, iako ne i kao njezin dio jer je riječ o socijalnom, a ne mirovinskom da­vanju. Na potrebu žurnog uvođenja ukazuje i podatak da Hrvatska, uz Španjolsku, ima samo 64 posto pokrivenosti stanovništva starijeg od 65 godina starosnim mirovina­ma (za razliku od većine EU zemalja koje imaju 90-100 posto pokrivenosti).

Predlaže se da se i nacionalna mirovina veže uz mini­malnu bruto plaću i da iznosi 30 posto bruto minimalne plaće, što je 1.032 kune te da se institut zajamčene mini­malne mirovine i nacionalne mirovine uvedu paralelno, kako ne bi došlo do nezadovoljstva umirovljenika koji su stekli mirovine temeljem rada.

 

NEOZBILJAN NAČIN RADA RADNE SKUPINE

     Umirovljeničke udruge ukazale su na neprofesi­onalnost predlagača (MRMS) spram članova Radne skupine, s obzirom na to da su glavne promjene prije predstavljanja Radnoj skupini bile djelomično obzna­njene u medijima, što je dovelo do preuranjenih reak­cija javnosti, ali i do plasmana djelomično ili potpuno netočnih informacija.

     Smatraju neprimjerenim i to da predstavnici umi­rovljenika nisu konzultirani o prijedlozima izmjena najvažnijeg zakona za umirovljeničku populaciju, koja čini gotovo 20 posto ukupne populacije Republike Hr­vatske, a niti kroz Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe kao savjetodavno tijelo Vlade RH.

     Pitanje je i na osnovi čega su doneseni utvrđeni pri­jedlozi, s obzirom na to da još uvijek nije pripremljena analitička podloga projiciranih rezultata, niti je izrađe­na simulacija dugoročnih učinaka na mirovinski sustav.