Intervju sa Stjepanom počeo je na zanimljiv način. Na telefon nam se prvo javila njegova supruga Katica te ga zatim malo jačim glasom pozvala da nam se javi. Stjepan je, naime, nešto upravo radio u vrtu. Unatoč godinama, treba ostati aktivan, kazao nam je pri javljanju. A da je bio itekako aktivan u mlađim godinama shvatili smo nakon 40-minutnog razgovora s njim.
Stjepan je po zanimanju trgovac, te je radni staž prikupljao radeći za nekoliko velikih tvrtki, uglavnom po Slavoniji, počeo je s radom u skladištu, ali je onda dogurao i do statusa poslovođe u jednoj tvrtki u Slavonskom Brodu, gdje je proveo preko 30 godina. No, Stjepan nije porijeklom Slavonac, rođen je u Donjem Ladanju kod Varaždina, ali život i posao odveo ga je malo istočnije, gdje je pronašao i svoju ljubav, suprugu Katicu, koja je od njega mlađa 10 godina, a po zanimanju je također trgovkinja.
Jedan od glavnih razloga zbog čega SUH ima podružnicu u Sikirevcima je u velikoj energiji koju je Stjepan uložio kako bi okupio umirovljenike tog slavonskog sela. Unatoč činjenici da je imao 68 godina, te 2000. godine zajedno s još jednim umirovljenikom krenuo je doslovno od kuće do kuće po selu i pitao umirovljenike jesu li zainteresirani osnovati podružnicu Sindikata umirovljenika Hrvatske.
Predstavio im je SUH-ov program rada, kao i ideju kako će izgledati aktivnosti unutar same podružnice u Sikirevcima.
„Uspjeli smo skupiti 49 ljudi koji su bili zainteresirani i tako je sve krenulo. No, problem je bio i što nismo imali se gdje okupljati, te sam ja tada imao prazan lokal, pa smo se prvih pet godina postojanja okupljali u njemu“, kazao nam je Stjepan.
Izabran je za prvog predsjednika podružnice, te je tu funkciju obavljao sve do 2008. godine, kada su ga, kako kaže, godine ipak sustigle, te više nije mogao biti aktivan kao prije, te je odlučio stvari prepustiti mlađima.
„U to vrijeme Stjepan Rakitić bio je očiti nasljednik na mjesto predsjednika, bio je jako aktivan i poduzetan, a i puno mlađi od mene, te je evo i do dana današnjeg predsjednik naše podružnice, a i Županijskog povjereništva SUH-a Brodsko-posavske županije“.
Nakon osnivanja podružnice dobrovoljnim prilozima kupili su šahovske ploče i figure te karte, te su krenula sve veća okupljanja. Uskoro su počeli organizirati i izlete, obišli su cijelu Hrvatsku, ali i okolne zemlje, te su stalne aktivnosti rezultirale sve većim članstvom pa je tako 2008. godine bilo već preko 100 članova. Svakako im je pomoglo i to što su dobili na korištenju jednu prostoriju od dvadesetak kvadrata u mjesnom uredu.
„Bilo nam je dosita lijepo na druženjima, ali i na putovanjima, obišli smo Brijune, Plitvice, nekad i besplatno kad bi nam donacijama pomogle lokalne tvrtke. Išli smo i u Mađarsku u šoping, kada su cijene bili znatno jeftinije u Hrvatskoj. Ali naši članovi odazivali su se i na prosvjede koje je organizirao SUH, pa je tako pedesetak članova sudjelovalo na mirnom prosvjedu 10. listopada 2017. u Slavonskom Brodu pod sloganom „Zaustavimo siromaštvo i poniženje u starosti“, a koji se paralelno održavao u svim najvećim hrvatskim gradovima.
Upitali smo Stjepana kako žive on i supruga, te nam je kazao da prima oko 3.000 kuna mirovine, a supruga 1.800 te da s time preživljavaju. Pomažu mu djeca, odnosno dva sina i unuci. Stariji sin Zlatko (58) radi kao konobar, a njegove dvije kćeri, Katarina (29) i Ana (28) završile su fakultete te rade. Drugi sin Željko (50) je kuhar i živi u Americi, a njegova djeca, Stjepan (20) i Marija (18) igraju uspješno nogomet.
Zanimljivo je i da većina umirovljenika u Sikirevcima, začudo, ne živi loše, no postoji tome dobar razlog.
„Nažalost ili nasreću, ovisi kako se gleda, mnogi su iz Sikirevaca kao mladi otišli raditi u Njemačku i Austriju, i sada su se vratili u selo i imaju puno bolje mirovine od nas lokalnih. Pogotovo oni koji su radili u Austriji. Šteta je što se dobre plaće, a kasnije i mirovine ne mogu ostvariti u Hrvatskoj.“
Upitali smo Stjepana koji je najveći problem umirovljenika u Hrvatskoj.
„Nema dileme, mirovine su nam jako niske, ali nažalost oni koji su imali tijekom života veće plaće, sada u mirovini se dodatno nagrađuju, pa kod usklađivanja mirovina dobivaju povećanja mirovine u jednakom postotku. Netko tko ima 10.000 kuna dobije 600 kuna usklađivanjem, a onaj sa 2.000 kuna dobije 120 kuna. Gdje je tu pravda“, nezadovoljno nam je kazao Stjepan, dodavši kako bi trebalo biti obrnuto, da oni s nižim mirovinama dobiju više, a što i je na tragu posljednjih SUH-ovih zahtjeva da se za umirovljenike s mirovinama nižim od 4.000 i 2.000 kuna one usklađuju sa 120 ili 110 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena.
„Ljudi su početkom 90-ih otišli iz poduzeća u rat, i kad su se vratili tih poduzeća više nije bilo. Mnogi su završili na ulici, ili pali u siromaštvo, pretvorba i privatizacija je trebala biti napravljena na drugi način. Kao što i sada se neke stvari mogu napraviti na bolji način, ali nisam siguran da će doći do poboljšanja za umirovljenike“, zaključio je Stjepan.
Igor Knežević
