Boris je rođen 1958. godine u Poreču, ali cijeli životni vijek proveo je u Vrsaru. Oženjen je, supruga mu je također umirovljenica i članica SUH-a. Imaju dvoje djece, ali je i, kako kaže, nono jedne simpatične četverogodišnjakinje.
Biti na čelu nekog kolektiva nije mu strano. „Nakon završene srednje tehničke škole zaposlio se u poduzeću Neon u Vrsaru, najprije na poslovima referenta u pripremi rada, a kasnije sam obavljao poslove tehnologa, poslovođe i šefa sektora kooperacije. Tu sam proveo 12 godina, a nakon toga sam obavljao poslove tajnika Mjesne zajednice. Od osnivanja općine Vrsar (1993. godine) pa sve do odlaska u mirovinu 2021. obavljao sam poslove tajnika Općinskog vijeća i Općinskog načelnika. Uz rad stekao sam diplomu 6. stupnja obrazovanja na Ekonomskom fakultetu u Rijeci.“
Nedavno je postao predsjednik SUH-ove podružnice u Vrsaru, pa nam je to i prilika da vidimo kako „diše“ naše tamošnje članstvo.
„U SUH sam se učlanio 2022. godine, a razlog je bio druženje s ostalim umirovljenicima, kao i osobni doprinos radu same podružnice. Tijekom rada u Neonu bio sam aktivan u radu sindikata, a bio sam i polaznik sindikalne škole koja je početkom osamdesetih organizirana u Poreču, pa angažman u SUH-u predstavlja prirodan slijed stvari u mom životu.“
Upitali smo Borisa i koje sve aktivnosti provodi njegova podružnica, te koji su sad planovi kad je postao predsjednik.
„Teško je na početku mandata navesti što je sve potrebno učiniti da bi se poboljšao rad podružnice jer je za neke aktivnosti potrebno ispitati interes članstva. U svakom slučaju potrebno je uključiti u rad čim više „mlađih” umirovljenika i njima prilagoditi dio aktivnosti. Potrebno je također unaprijediti sustav informiranja članstva putem elektronske pošte, Vibera, WhatsAppa. A što se tiče planova, nastavit ćemo s aktivnostima koje su zbog Covida dijelom zamrle, kao što je organizacija izleta (jednodnevnih ili višednevnih), organizacija druženja (plesa) povodom prigodnih dana: Dana umirovljenika, Dana žena, Božićnih i novogodišnjih blagdana“, kazao nam je Boris, dodavši i kako će sada pokušati organizirati i druge vrste druženja poput kartaških turnira, šaha, predavanja, dnevnih tura hodanja po Istri i slično.
A nisu zaboravili ni na svoje starije članove, pa će tako nastaviti s obilaskom bolesnih i starijih umirovljenika u kućama i domovima za starije osobe. Jasno, za povečanje aktivnosti potrebno je osigurati i financijska sredstva.
„Da bi bili u mogućnosti ostvariti planirane aktivnosti, pored članarine, potrebna su nam i druga financijska sredstva pa ćemo se i dalje prijavljivati na javne natječaje jedinica lokalnih samouprava i komunalnog poduzeća, a po mogućnosti i drugih (zaklada, županija, itd.)
Boris kaže kako supruga i on mogu živjeti relativno dobar, skroman život s mirovinama koje imaju, ali uz uvjet da im se ne pogorša zdravstveno stanje.
„Ali puno je umirovljenika, pogotovo umirovljenica, u našem okruženju koje su ostvarili pretežito „radničke” mirovine u industriji ili turizmu koje nisu dostatne za kvalitetan i bezbrižan život. Na sreću neki umirovljenici koji su tijekom života izgradili ili naslijedili svoje kuće imaju poneki apartman za iznajmljivanje tako da ostvaruju dodatni prihod koji im bitno poboljšava životne uvjete. Odlaskom u mirovinu mnogi, koji su zdraviji, nastavljaju sa radom do polovice radnog vremena ili radom u fušu, nastavljaju sa obradom zemlje ili odlaskom na ribolov te na taj način popunjavaju kućni budžet i osiguravaju si bolji život“.
Boris kaže kako mu je svakodnevica postala slušati umirovljenike u njegovoj blizini koji se žale na troškove hrane, energije, lijekova i zdravstvenih usluga koje teško uspijevaju podmiriti. S obzirom da je SUH prikupio i predao ministru 34.000 potpisa za peticiju „Veće mirovine odmah!“, zanimao nas je Borisov stav o odnosu vladajućih prema umirovljenicima.
„Položaj većine umirovljenika je jadan, sramotan i nedostojan za osobe koje su cijeli život radile i izdvajale sredstva za buduće mirovine. Spoznaja da je većina poduzeća i banaka prodano strancima, da su mnogi umirovljenici natjerani na odlazak u mirovinu zbog stečaja kao rezultata lošeg vođenja poduzeća od strane uprava postavljenih voljom države kao pretežitog vlasnika, u nesuglasju je sa samohvalama premijera o nikad većim prihodima proračuna i nikad manjim udjelom duga u BDP-u. To ne može zadovoljiti umirovljeničku populaciju, koja se tijekom rada žrtvovala stvarajući „bolje sutra za svoju djecu”. Prema statistici većina ima mirovinu ispod granice siromaštva, s kojom jedva podmiruju svoje osnovne troškove, ustežući najosnovnije životne potrebe u prehrani, stanovanju, potrepštinama za osobnu higijenu, posjete kulturnih i sportskih događanja“.
Vlada je potiho i podlo preko ljeta višestruko podignula plaće visokim državnim dužnosnicima, a SUH je jedini reagirao priopćenjem i kritizirao to prekonoćno povećanje, navodeći kako su članovi Vlade sebi podignuli plaće za više od 60 posto, a umirovljenicima nisu dali ništa. Pa smo upitali Borisa što misli o tome.
„Moje je mišljenje da je do povećanja trebalo doći, ali puno skromnije i primjerenije trenutnoj situaciji u društvu, imajući u vidu i stanje umirovljeničke populacije. Ovaj čin je sramotan, ali nažalost nema većih reakcija u društvu.“
Da bi se poboljšao materijalni i društveni položaj umirovljenika Boris smatra da sve umirovljeničke udruge trebaju izvršiti pritisak na Vladu da se povećaju sve mirovine, uvede 13. mirovina, poboljša zdravstvena skrb, bolje razvije pomoć starijima u kući, te izgradi nove kapacitete domova za starije i nemoćne te subvencionira smještaj u njima na temelju imovinskog stanja.
Igor Knežević
