Sve je počelo proljetos kao povremeno, nedovoljno jasno locirano, bockanje u grudima. Ponekad se to činilo kao bockanje u srcu. Nisam zbog toga bila zabrinuta jer sam neposredno prije toga bila na sistematskom pregledu na kojem je utvrđeno da je sve u redu. Potrajalo je to bockanje, ali sada je bilo intenzivnije i češće na desnoj strani. Pipanjem desne dojke napipala sam neku tvrdu malu izraslinu koja je izazvala na trenutak oštru bol. Na trenutak sam pomislila nije li to ipak nešto na dojci? Nije li nešto zloćudno?
Bila sam u akciji za odlazak na ljetovanje i odbacila sam tu mogućnost. Ljudi vrlo često podsvjesno ne žele rasvijetliti prisutni problem. To potiskivanje zapravo je naš obrambeni mehanizam da nam nepredviđeni događaj ne„pokvari” planove ili dobro raspoloženje. Svjesno sam željela svakako otići na ljetovanje i povratak„novog normalnog života”. Ipak, razum i briga i odgovornost za vlastito zdravlje nadvladali su. Izabranoj liječnici sam rekla moja zapažanja i nakon pregleda me odmah poslala na ultrazvučni pregled. Sva je sreća da je pregled prošao relativno brzo, da mi je liječnik rekao da je nalaz potvrdio ranije sumnje i da se radi o karcinomu. Naglasio je da trebam odmah nastaviti s daljnjim pretragama, odnosno s liječenjem.
Dok sam čekala nalaz, rasplakala sam se. Da nije bilo u hodniku drugih pacijenata, mislim da bih i urlala od bijesa. Ne sjećam se kako sam izašla iz ordinacije. Bila sam omamljena, nesvjesna kako sam došla do taksija i rekla adresu. Kad sam došla kući, plakala sam u sav glas, ridala i obećala samoj sebi da se neću predati, već da ću početi borbu za život. Motivaciju imam.
Tako je počeo moj„hod po mukama”. U trenutku sam postala svjesna da ne idem na more. Opet neću vidjeti Korčulu. Prošle godine zbog pandemije nisam išla na ljetovanje, a sada opet ne idem. Bila sam na trenutak srdita na samu sebe. Ako sam gotovo pola godine sumnjala na neke zdravstvene probleme, mogla sam odgoditi još neko vrijeme njihovo rješavanje. Glas razuma ipak je učinio svoje. Sada znam da je to kraj jednog dijela života.
Umjesto mirnog starenja, druženja s prijateljima, uživanja u igri s unukama, moram započeti borbu s opakom bolešću. Nastavila sam s daljnjim pretragama i sada imam nalaz radiologa, nalaz kreatinina i biopsiju. Sada očekujem konačnu odluku o liječenju. Posljednju pretragu sam napravila prije nekoliko dana i sada proživljavam svaki dan sve teže. Prvi tjedan nije mi se činilo tako neizvjesno. Sada je i količina straha mnogo veća.
Gotovo sve pretrage su posebne. Rijetko se susrećemo s takvim pomalo mehaničkim igračkama. Magnetska rezonanca: meni su pričale neke pacijentice da idete u neki mračni tunel, druge o strašnim zvukovima koji se iznenada javljaju i izazivaju trzanje pa ih onda puno ponavljaju. Ja nisam doživjela tako. Unaprijed svaki put vas liječnik obavijesti kad ide zvuk. Malo je zapravo neobično, ali nije strašno.
Novo normalno u bolnicama je drugačije nego u dobra stara vremena. Nema gužvi po hodnicima. Pacijenti se naručuju, a u isto vrijeme naručuju se po dva pacijenta. Liječnici šutke rade svoj posao. I sama sam imala užasan dojam podruma koji je prazan, tu i tamo doista djelovao sablasno. Grobna je tišina, a ljudi koji dolaze prilagode se ambijentu. Osim toga svaki lista poneki list svoje knjige života. I prolazim tako drugi put, a jedna poluotvorena vrata propuh otvara i zatvara.
Strah i neizvjesnost očekuje svaku ženu zbog operacije dojki, a većinu koja dolazi u ove prostore to očekuje. Osim toga dojka je simbol majke koja tako hrani svoje potomke. I, kao, nema ženske ljepote bez lijepih grudi.
Sada se sjećam dviju žena s kojima sam razgovarala davno upravo o takvim problemima i strahovima. Bile su mlade, živjele u ruralnim sredinama gdje je to bila sramota ako se saznalo, i nikad se nisu udale.
Sada sam ja na redu. Nakon dva tjedna od saznanja da su promjene na grudima stvarnost, ne predajem se. Ako preživim, pričat ću. Priznajem, užasno se bojim. Zašto tako kasno kad nemam dovoljno snage. Ipak treba pokušati. Svi koji tako nešto dožive, osobito u starijim godinama, trebaju samo hrabro ići dalje.
