Na kraju stare godine bili smo frustrirani cjelogodišnjom borbom s korona virusom, izolacijama i ograničenim mogućnostima slobodnog kretanja i druženja s prijateljima i članovima obitelji. Mislili smo da će dolaskom novog cjepiva početkom nove godine prestati i pandemija i započeti mogućnost normalnog života, rada i druženja i putovanja, da ćemo se vratiti starom načinu života i starim navikama. No, prošla godina nam je i na kraju odlučila pokazati da postoji još veće zlo nego što je korona.
Iza podneva 29. prosinca snažan potres, jačine 6,3 stupnjeva po Richteru, zadesio je Baniju, a protresao je i Zagreb gdje su produbljene štete nanesene ranijim potresom. Interesantno je da ovaj potres nije izazvan pokretanjem energije iz zagrebačke ploče, nego iz druge koja je jačeg djelovanja na Baniji i Kordunu te u Sisku i Posavini.
Potresi su i dalje prisutni u našim životima i tako će biti još neko vrijeme. Do kada – ne znamo i kako će završiti – ne znamo. Prošle godine više od dvije tisuće potresića je pro- tutnjalo ovim našim krajevima, osjetili i doživjeli smo samo mani broj njih, no točno je da živimo u strahu.
Svugdje na ekranima slike porušenih kuća, ljudi koji plaču i spašavaju dokumente i neke potrepštine iz kuća, koji spavaju sjedeći cijelu noć u automobilu ili čak na zemlji pokriveni ceradom ili samo tankim najlonom.
S druge strane vidimo ljude koji su istog dana kad su saznali za potres skupili ono što su mogli ponijeti od kuće – hrane, toplije odjeće, kojekakvih predmeta za pomoć nepoznatim ljudima, te krenuli vlastitim automobilom u pomoć. Kolone ljudi dobra srca su krenule ka prestravljenim ljudima koji stoje pred srušenim domovima ili grle preživjelu stoku. Na Baniji ima dosta udaljenih zaselaka pa i osamljenih kuća po brdima do kojih se može doći samo pješice, a u kojima žive osamljeni zaboravljeni starci.
Jedan takav vedar stari samotnjak iz malog drvenog kućerka govori da je zadovoljan i da može preživjeti od socijalne pomoći od 800 kuna. Za one ohole koji ne mogu bez jutarnje kave od njega smo dobili recept. U čašu vode stavite jednu malu žličicu šećera i to je to.
Pogled na prestrašenu djecu kad stoje pred ruševnom kućom i kad dolaze nepoznati ljudi i donose pakete hrane, vode, odjeće i obuće i paketiće slatkiša uz poneku igračku nepoznatog pošiljatelja iz neke daleke zemlje koji mu je od srca šalje na dar.
S druge strane vidite troje male djece kako radosno zovu mamu da brzo dođe vidjeti kontejner “koji su dopeljali nepoznati stričeki iz druge države.”
Na nekoliko mjesta vidite velike kotlove i kuhare koji volonterski kuhaju ručak za radnike koji voze građevinski materijal, skidaju ruševne dijelove kuća i dimnjake ili dijele pizze potrebitima.
Stručnjaci za pregled i utvrđivanje stupnja oštećenosti zgrada i stambenih objekata rade po cijele dane. Volonteri Crvenog križa po cijele dane i noći sortiraju potrebne stvari za higijenu, te odjeću i obuću prema individualnim potrebama ljudi. Kazalištarci u sportskim dvoranama i šatorima održavaju predstave i vraćaju smijeh na lice djece, baka i djedova.
Cijela je Hrvatska na nogama. Svi pomažu. I ne samo Hrvatska, već i brojne europske zemlje, osobito one iz okruženja, hrvatski iseljenici diljem svijeta.
Cijeli svijet se ujedinio u dobroti i solidarnosti. Solidarnost pobjeđuje i nacionalne i etničke podijeljenosti. Ni u jednom trenutku na potresom pogođenom području nitko ne pita koje je tko rase, nacionalnosti, vjere. To su ljudi koji su u potrebi.
Hrvatski građani su pokazali ogromnu solidarnost koja pobjeđuje djelima, ali i poštovanjem drugog i drugačijeg.
Na pravoslavni Božić katolici dijele po selima lunch-pakete sa svečanim ručkovima. Daje se od srca, dijeli tuga i suosjećanje, ali i uči o dobroti i ljudskosti. Ta velika škola ljubavi, solidarnosti i humanosti impresionira svakoga. Polako mijenja hrvatske vrijednosti.
Pozivamo vas da i daje budemo solidarni, jer onda svi pobjeđujemo. Ovo je borba protiv jakih i nepredvidivih prirodnih neprijatelja, ali i za same sebe. Kad zaustavimo samoljublje, otvaraju su beskrajni prostori čovječnosti koja i najmanjega čini divom. Bravo, dobri ljudi.
