Vlada RH i ministar rada i mirovinskog sustava Marin Piletić čestitali su 1. listopada 2025. Međunarodni dan starijih osoba obznanjivanjem iznosa godišnjeg dodatka od šest eura po godini staža. Iznos je to kojem se nisu nadali i najveći pesimisti među umirovljeničkom populacijom. Turistička sezona bila je dobra, dapače i rebalansom državnog proračuna za 2025. godinu prihodi su povećani za 30 milijuna eura više od planiranih, dok su rashodi rebalansom smanjeni za 223 milijuna eura.
Ministar financija Marko Primorac na upite medija da li su umirovljenici trebali dobiti više od šest eura po godini staža je kazao kako je deficit opće države 2,9 posto, i ponovno podsjetio da se Hrvatska mora držati kriterija iz Maastrichta, koji utvrđuju maksimalnu dozvoljenu razinu deficita od tri posto BDP-a.
860 eura umjesto 690
„Mogli smo povećati duplo mirovine, onda bismo imali puno veći deficit nego što imamo sada. Otvorila bi se procedura prekomjernog manjka, država bi mogla završiti u bankrotu. To su sve posljedice. Trudimo se raspoređivati sredstva koja imamo na najbolji mogući način. Ovo je u postojećim okvirima, s obzirom na to da smo se de facto zadržali na rubu granice od tri posto, maksimalno što se moglo učiniti u okvir ovog proračuna. Svakako, treba i dalje snažiti mirovine i povećavati ih”, izjavio je Primorac.
Njegova izjava zapravo otkriva sve. Svakako je dobro što se naša Vlada pridržava kriterija i pazi na stabilnost cijelog sustava, i on kao ministar očito dobro vodi financije, a što se ogleda i u rastu hrvatskog BDP-a, koji će ove godine po procjeni prijeći 3 posto. No, problem upravo nastaje što Vlada sredstva ne raspoređuju na najbolji mogući način. I ne, nitko ne traži da se odjednom duplo povećaju mirovine, već samo da dođu na prosjek od 60 posto prosječne plaće u razdoblju u nekom realnom roku od dvije godine.
U sadašnjim okvirima prosječne mirovine i plaće to bi značilo povećanje prosječne mirovine od cca 25 posto. Odnosno, prosječna mirovina bi u ovom trenutku umjesto 690 eura trebali iznositi 860 eura.
Također, da se sredstva iz proračuna pravednije raspoređuju ne bismo imali preko pola milijuna umirovljenika koji primaju mirovinu nižu od 600 eura koja nije dostojna za normalan život. I dok Vlada šakom i kapom nagrađuje javni sektor povišicama plaća, privatni sektor pun je potplaćenih radnika čiji poslodavci uplaćuju minimalne doprinose i tako smanjuju količinu novca kojim se pokrivaju isplate sadašnjih umirovljenika. Nećemo sad pričati o uhljebima i nagrađivanju zaposlenjem onih protiv kojih postoje ozbiljne optužbe za korupciju.
Oprezno s ukidanjem poreza
Ima li logike i da svakim usklađivanjem korisnici mirovina po posebnim propisima, a ovdje mislimo najviše na bivše saborske zastupnike i članove Vlade čije mirovine idu i preko 2.300 eura, sa svakim tim usklađivanjem dobiju povišicu koja je veća od rasta prosječne plaće. Pitanje je retoričko jer pravedno bi bilo da se te mirovine usklađuju maksimalno u iznosu u kojem je rasla prosječna plaća.
Zbog toga je s velikim oprezom SUH reagirao na najavu Vlade kako će od 2027. ukinuti porez na mirovine, jer će od toga najviše koristi imati oni koji imaju najviše. Primjerice nekom bivšem saborskom zastupniku mirovina će instant porasti za 200 eura, dok rečenih pola milijuna umirovljenika koji ionako ne plaćaju porez jer imaju ispod 600 eura mirovinu neće imati nikakve koristi od toga. A još pola milijuna će dobiti tek 30-ak eura povišice, ali ajde, barem nešto. Ono što nije za pohvalu je da je po pitanju ukidanja poreza Vlada preskočila mišljenje umirovljeničkih udruga. Jer, baš kao i na primjeru usklađivanja, tako se i na primjeru poreza može povući granica osobnog odbitka koja bi se kretala u razini prosječne plaće. Da demonstriramo ponovno na bivšem saborskom zastupniku koji živi u Zagrebu. Ako bi postavili osobni odbitak primjerice na 1.500 eura, tom umirovljeniku s 2.300 eura mirovine oporezivao bi se iznos od 800 eura (2.300 – 1.500), te bi ipak platio 92 eura poreza, ali bi svejedno profitirao jer isti taj porez sada plaća 195,50 eura.
Dakle, bio bi svejedno u plusu 103,50 eura. Ideja o različitim postocima usklađivanja za tu skupinu umirovljenika onda dobiva još veći smisao, a što je također bitno, ona nije nikakva novost, jer neke EU zemlje imaju upravo usklađivanja gdje oni s nižim mirovinama dobiju veće postotke usklađivanja, a oni s višima manje. Budimo realni, 5 posto usklađivanja od 690 eura i 5 posto od 2.300 eura ne može se uspoređivati.
Maknuti teret sumnje
Zašto stalno spominjemo slučaj saborskog zastupnika, pa upravo kako bi vladajućima maknuli svaki teret sumnje da s ukidanjem poreza svim umirovljenicima pogoduju svojim bivšim pa i nekim sadašnjim kolegama u saborskim klupama (jer iako su 2011. ukinute saborske mirovine, neki koji sada sjede u Saboru će ih ostvariti jer su najmanje dvije godine sjedili u Saboru i prije 2011. godine).
Ono što nije prošlo neprimijećeno u SUH-u je da se isti trenutak kad je priopćeno da će iznos godišnjeg dodatka po godini staža biti šest eura objavila i vijest o ukidanju poreza umirovljenicima, doduše tek od 2027. godine. Čisti pokušaj zakamufliranja činjenice koje su i sami svjesni, a to je da je šest eura po godini staža premalo. I što je još gore, ta kamuflaža je napravljena sa sumnjivim sredstvom, ukidanjem poreza svima, koje u sebi također ima potencijalne elemente još jedne kamuflaže.
Igor Knežević