Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike 31. siječnja 2023. je uputilo na e-savjetovanje obrazac o naknadnoj procjeni učinka Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe, koji se operativno provodi kroz HZMO, ali financira isključivo iz državnog proračuna. Ta, u drugim zemljama uvriježeno nazivana socijalna „mirovina“, ima svrhu spriječiti i smanjiti siromaštvo starijih osoba.
Nacionalna naknada smatra se i jednim od jamstava nacionalne socijalne zaštite prema Preporuci 202 Međunarodne organizacije rada iz 2012. godine kojom je propisana potreba osiguranja osnovnog socijalno-zaštitnog prihoda na nacionalno definiranoj minimalnoj razini za starije osobe. Prva takva minimalna razina utvrđena je na pukih 800 kuna, te počela isplaćivati starijima od 65 godina bez mirovine i prihoda do tog cenzusa, no na inzistiranje Sindikata umirovljenika uvedena je i indeksacija te naknade svake godine, čime je za 2022. porasla na 820,80 kuna, a za siječanj ove godine bit će uskoro utvrđena prema stopi promjene indeksa potrošačkih cijena, što bi je moglo „popeti“ i na oko 900 kuna.
Da li je to dovoljno za preživljavanje? Naravno da je takav iznos i dalje teško smatrati adekvatnim „osnovnim socijalno-zaštitnim prihodom“. To predlagač zakona priznaje i navodi kako bi se izmjenama ovog zakona moglo ići ka povećanju iznosa ove naknade.
U procjeni broja korisnika za 2021. godinu je bilo 19.700 osoba, a čak 21.550 osoba za 2023. Međutim, do ovog trenutka je aktivno korisničko pravo za samo 6.384 osoba. Prijavilo se međutim ionako malo osoba, a čak 54 posto je odbijeno zbog raznih formalnih razloga.
Međutim, u e-savjetovanju u procjeni učinaka ovog Zakona navode samo još jedan problem koji utječe na ostvaren tako nizak broj korisnika, a to je neinformiranost potencijalnih korisnika o mogućnosti stjecanja tog prava. Uz gerontodomaćice, Crveni križ i Caritas, centri socijalnog rada uopće nisu doživjeli nacionalnu naknadu kao svoju obvezu i stvarno socijalno pravo starijih osoba.
Ono što je posebno sporno jest to da je u obrascu kojim se podnosi zahtjev za stjecanje prava na nacionalnu naknadu uvedena rubrika IBAN, što znači da ti siromasi raspršeni po brdima i dolinama Banije, Slavonije, Like i Zagore, većinom teško pokretni, često daleko od bankomata, pošta, javnog prijevoza i institucija, moraju imati otvoreni tekući račun u banci, koji uredno plaćaju, a pretpostavljeno je da su siromašni.
Otkud im onda IBAN, bez kojega se temeljem bankovne potvrde uopće uzima u razmatranje. Nije li tu riječ o pogodovanju bankama? Zašto i kako da polupokretni starci iz zabiti odlaze mjesečno u neku daleku banku po svoju nacionalnu naknadu? Nije li logičnije i humanije da im ju donosi poštar? Odgovorite sami na ovo pitanje svojim primjedbama na stranicama e-savjetovanja.
J.A.P.
