Uhvaćeni smo u opasnu mrežu prekomjerne buke. Bez obzira radi li se o glasnom, iznenadnom zvuku ili o stalnom, jakom zvuku, buka je puna opasnosti za zdravlje svih nas. Počela je poprimati i epidemijske razmjere. Sjetimo se samo milijuna automobila, kamiona i autobusa koji tutnje cestama. Nadodajte tome zvukove u industriji i građevinarstvu: pneumatski čekići, kompresori, jedinice za kondicioniranje zraka, električne bušilice, zatim buku u disko klubovima itd. Jačina buke kojoj su stanovnici gradova izloženi raste svake godine.
Prag smetnji za čovjeka su zvukovi jačine 50 do 90 decibela. Prag boli je 120 decibela, bučne kosilice 107 decibela, aparat za zakivanje 130, avion pri polijetanju 150 decibela, treštanje nekoliko električnih gitara u rok muzici 114 decibela itd. Medicinska saznanja govore da buka jačine do 70 decibela uglavnom ne predstavlja značajniji zdravstveni hazard.
Poznata granica opasnosti
Autonomni nervni sustav (koji regulira rad srca, temperaturu, probavu i disanje) počinje reagirati na 70 decibela, a to odgovara zvuku prometa u relativno tihoj gradskoj cesti. Na toj razini uočeno je suženje arterija, što povećava dijastolički tlak i smanjuje dovod krvi u srce. Kako se intenzitet zvuka pojačava, učinci postaju jači i jači: šire se zjenice, suše se usta i jezik, gubi se boja kože, grčevi u nožnim, trbušnim i grudnim mišićima, iznenadno pojačano stvaranje adrenalina, zaustavljanje protoka želučanih sokova i pojačano lupanje srca.
Premda je iznenađujuće prilagodljiv na većinu promjena u okolini, ljudski organizam ne pokazuje znakove sposobnosti prilagođavanja na buku. Članovi svakog rock benda, zbog izloženosti velikoj buci (visoka razina decibela od čak 115) veoma često doživljavaju oštećenja sluha – prolazna, stalna ili čak potpuni gubitak sluha – ovisno o dužini boravka u takvoj atmosferi.
Procjenjuje se da su dvojica od trojice radnika žrtve primjetljivog oštećenja sluha, koje je u vezi s poslom, to jest uzrokovano stalnim djelovanjem glasnih zvukova (preko 80 decibela). Čak 50 posto onih koji su izloženi buci jačoj od 95 decibela (brodogradilišta, ljevaonice, čeličane, tvornice parnih kotlova) imat će gubitak sluha nakon deset godina. Gubitak je nepopravljiv.
Rizici i u domaćinstvu
Industrija i disko klubovi nisu jedine prijetnje. Okruženi smo stotinama proizvođača buke, uključujući usisavače prašine (81 decibel), kuhinjski mikseri (93 decibela), vanbrodski motori (102 decibela), motorne kosilice (103 decibela), koji svi mogu uzrokovati oštećenje, ali i gubitak sluha.
Iznenadni jaki zvuk ili prolongirana jaka buka može imati znatan negativan učinak ne samo na sluh, nego i na srčane bolesnike, na one koji pate od astme, i ono manje kobno, na stvaranje grčeva u trbuhu. Osim toga, takva buka može biti i stresni faktor.
Sve u svemu, buka je stvaran, rastući zdravstveni problem. Mjere za njegovo zaustavljanje i rješenje moraju se poduzeti, bez obzira na cijenu, jer javno zdravstvo je iznad bilo kojeg financijskog razmatranja. Nemilosrdan teror buke koja zagađuje našu dnevnu okolinu i napada naše zdravlje mora biti doveden pod kontrolu. Uz čvrstu politiku i razne tehničke pomoćne mjere to je realno moguće.
Ivo Belan
LJUBAV NA ČETIRI NOGE
Zagrebački domovi bez ljubimaca
Za doživljaj i osjećaj doma vrlo je bitan i prostor doma za starije. U Hrvatskoj stanovnici domova za starije osobe nemaju status stanara i ne mogu svoje sobe opremiti vlastitim stvarima, kao što to, na primjer, mogu korisnici u Švedskoj, ističe se u istraživanju Instituta za antropologiju, naglašavajući da su problem s donošenjem privatnih stvari koje pridonose osjećaju doma – domska pravila.
Pravilo koje često pogađa starije osobe koje su imale kućne ljubimce prije dolaska u dom je da u sobama ili drugim domskim prostorima nije dozvoljeno držati kućne ljubimce. Neki domovi dodatno ističu da nije dozvoljeno hraniti golubove i druge ptice na balkonima i prozorima doma. Ispitanici u istraživanju u zagrebačkim domovima su u većem broju imali kućne ljubimce pa ih je dosta navelo kao izvor stresa pri odlaska u dom, ostavljanje kućnih ljubimaca na brigu i skrb drugima.
Brojna istraživanja potvrđuju kako kućni ljubimci imaju značajan utjecaj na psihičko, fizičko i emocionalno zdravlje starijih osoba. Tomu najviše doprinose psi. Briga i druženje s njima ujedno je i tjelovježba, dobri su za socijalizaciju, a osiguravaju i svakodnevno društvo, što je posebno važno za samce. Znanstvenici su proučavali učinak mačaka, pasa, hrčaka, ptičica, pa čak i zlatnih ribica na psihički oboljele. Kućni ljubimci su im pružali osjećaj bezuvjetne ljubavi i podrške i ublažavali brige, usamljenost i tugu.
