Kao što u svom djelu „Ana Karenjina“ Lav Nikolajevič Tolstoj piše: „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.“ Sretne obitelji mogu postići dogovore i raspodijeliti imovinu na način koji smatraju pravednim. Na nesretne obitelji primjenjuju se odredbe zakona koje se ne bi primjenjivale da su odnose uredili sami.
Bračni drugovi mogu imati vlastitu imovinu i bračnu stečevinu. Bračna stečevina je suvlasništvo bračnih drugova na imovini koju su oni prvenstveno stekli svojim radom za vrijeme trajanja svoje bračne zajednice, kao i imovina koja potječe iz te imovine. Ako nisu drugačije uredili bračnim ugovorom, bračni drugovi su suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima. Ta je imovina u Hrvatskoj nerijetko upisana samo na muškog partnera, pa je potrebno da prigodom ostavinske rasprave žena naglasi kako zahtijeva svoju bračnu stečevinu u polovici imovine.
Nažalost, upravo su žene najčešće žrtve nedovoljne zaštite bračne stečevine, jer upisani zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine, u pravilu muška strana braka, može npr. potpisati dosmrtni ugovor o uzdržavanju ili čak prodati zajednički stan, jer ga nitko ne pita je li u braku i radi li se o bračnoj stečevini. Kako bi se to izbjeglo, moguće je za života oba partnera sklopiti ugovor o diobi suvlasništva – bračne stečevine temeljem kojeg se može izvršiti upis vlasništva bračnog druga koji nije upisan.
Vlasništvo bez provjere
S obzirom na to što su bračni drugovi u braku upućeni jedno na drugo, u pravilu žive u istom kućanstvu, snose svakodnevne troškove, ulažu u zajedničku imovinu, grade i stvaraju, podižu djecu, itd., postojeća zakonska rješenja glede nasljeđivanja mogu se katkad činiti nepravednima.
Naime, bračna stečevina u dijelu koji je pripadao ostavitelju ulazi u ostavinu kao imovina koja je pripadala ostavitelju u času njegove smrti. Bračni partner ostavitelja nasljeđuje cijelu ostavinu samo ako ostavitelj nema potomaka, te su oba roditelja ostavitelja umrla prije ostavitelja.
Međutim, ako je preminuli bračni drug imao potomke, tada ostavinu nasljeđuju bračni drug i ostaviteljeva djeca, svi na jednake dijelove (prvi nasljedni red). Ako, pak, preminuli bračni drug nije imao potomke, nasljednici su bračni drug i ostaviteljevi roditelji (drugi nasljedni red). Tada bračni drug nasljeđuje u jednoj polovici, a drugu polovicu nasljeđuju roditelji ostavitelja na jednake dijelove. Ako je pak jedan roditelj umro prije ostavitelja, dio koji bi pripao tom roditelju nasljeđuje drugi roditelj.
Naravno, nasljednici mogu postići dogovor glede nasljedstva. Pri tome se pojedini nasljednici mogu prihvatiti nasljedstva, prihvatiti se nasljedstva i ustupiti ga drugom nasljedniku ili ga se odreći.
Svekrva kao nasljednica?
Treba obratiti pozornost da se nerijetko bračni drug ostavitelja nakon ostaviteljeve smrti nađe u vrlo nezahvalnoj poziciji. Posebno su teške situacije kada se radi o ljudima kojima je predmet bračne stečevine jedina nekretnina, a sada se kao suvlasnik na temelju rješenja o nasljeđivanju javlja i npr. dijete ostavitelja iz prvog braka ili roditelj ostavitelja koji zahtijeva isplatu vrijednosti svog suvlasničkog dijela. I to neovisno o njihovoj financijskoj situaciji.
Postoje slučajevi u kojima ostavitelj nema djece te se uz bračnog druga pojavi roditelj ostavitelja kao nasljednik. Neovisno o tome što roditelj može imati u vlasništvu nekretninu u kojoj živi, ili više njih i živjeti dobro, po sadašnjem uređenju on bi naslijedio 1/2 ostavine. Odnosno, ako se ostavina sastoji od nekretnine koja je dio bračne stečevine, bračnom drugu pripada 1/2 nekretnine na temelju bračne stečevine i 1/4 na temelju zakonskog prava nasljeđivanja, što zajedno iznosi 3/4, a preostalih 1/4 nekretnine suvlasnički je dio roditelja ostavitelja. Ako pravo nasljeđivanja imaju oba živuća roditelja, onda oni dijele 1/4 nekretnine u jednakim dijelovima.
Osim toga, česte su situacije u kojima je nekretnina koju bračni drugovi mogu smatrati dijelom bračne stečevine jer su u nju ulagali, u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo samo jednoga od njih, a ostali nasljednici osporavaju da se radi o bračnoj stečevini. Tada se nasljednike upućuje u parnicu zbog spora o sastavu ostavine.
Važno je naglasiti kako treba imati u vidu da svoje imovinske odnose u braku bračni drugovi mogu uređivati i bračnim ugovorom i to u pogledu postojeće ili buduće imovine. Da bi takva raspolaganja imala pravni učinak prema trećim osobama potrebno ih je upisati bilo u zemljišne knjige, bilo u javne upisnike za one stvari za koje je upis nužan za stjecanje prava ili se stvar ne može upotrebljavati bez takvog upisa. Bračni ugovori se sklapaju u pisanom obliku te potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika.
Pa makar nužni dio
Kod pisanja oporuke treba imati na umu da ostaju neupitna prava nužnih nasljednika koji mogu pobijati oporuku ako su u njoj izostavljeni. Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug. Osim njih nužni nasljednici mogu biti i ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali pretci, ali samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.
Dakle, tada bi u slučaju u kojemu ostavitelj nema potomaka, a ima bračnog druga i jednog živog roditelja koji ima dovoljno sredstava za život, mogao oporukom ostaviti svu imovinu svom bračnom drugu.
Koliko god možemo biti svjesni prolaznosti života i vlastite krhkosti, toliko odgađamo uređivanje imovinskih odnosa i razmišljanje o posljedicama koje će naše odgađanje imati za naše bližnje nakon naše smrti. Zakonska rješenja mogu nam se činiti manje ili više pravedna, no trenutno su takva kakva jesu. Ipak, dokle god smo živi postoji mogućnost da uredimo svoje imovinske odnose na način koji bi nam se činio pravedniji od onoga što propisuje zakon.
Anita Prusina
