Ministar rada i mirovinskog sustava Tomislav Ćorić na konferenciji “Demografija – refleksije na mirovinski sustav“, održanoj 28. veljače, izjavio je kako „više nećemo imati veći stupanj ulaska u mirovinsko osiguranje ako se nastave pozitivni gospodarski trendovi, a samim time će i dio koji se namiruje iz mirovinskog osiguranja biti veći, a time i deficit manji“. Točnije, ministar se javno zalaže za privatizaciju i individualizaciju odgovornosti od rizika starenja, a da tako nešto ne preporučuje niti Europska unija, niti je išta takvoga raspravio i odlučio hrvatski zastupnički dom.
Naime, Ćorić je istaknuo kako on dio rješenja tog problema vidi u spoznaji da svaka osoba u Hrvatskoj mora već od najranije faze ulaska na tržište rada brinuti o tome kako i na koji način u okviru pojedinih štednih oblika misliti na svoju starost. Kao dio rješenja vidi i u smanjenju stope izdvajanja za prvi stup mirovinskog osiguranja s 15 na 14 posto onog trenutka kada se stvore uvjeti za to, te u povećanju stope s 5 na 6 posto za drugi stup mirovinskog osiguranja privatne kapitalizirane štednje.
“Oni koji to financijski mogu, trebaju dio svoje štednje usmjeriti u pojedine štedne oblike. Ekonomska politika mora dati ključan doprinos u vidu povećanja zaposlenosti pa onda i broja osiguranika, ali s druge strane pojedinci sa svoje strane moraju učiniti određeni napor”, rekao je Ćorić. Time ministar poručuje da bogati mogu štedjeti, a za siromašne ne predlaže rješenje, jer takve, valjda, on niti ne poznaje.
Sindikat umirovljenika Hrvatske niz godina upozorava kako je drugi mirovinski stup upravo uzročnik krize mirovinskog sustava i prekomjernog javnog deficita, a ne potencijalni spasitelj. Podsjećamo, od strane SUH-a upućen je niz zahtjeva vladama i ministrima za njegovo ukidanje jer je preskup, neuspješan, nesiguran i rizičan, nema elemenata solidarnosti, a osigurat će tek simbolične dodatke mirovinama iz prvog stupa. Umirovljeničke udruge su predlagale hitnu reformu drugog mirovinskog stupa u dobrovoljan, upravo kako su napravile Češka, Slovenija, Poljska, Slovačka i Mađarska, a planira i Bugarska. Rumunjska i baltičke zemlje su ga svojedobno zamrznule i bitno smanjile doprinose. Zašto samo u Hrvatskoj bankari koji upravljaju „svojim“ mirovinskim fondovima, imaju toliki utjecaj da su im i ministri glasnogovornici? U tom smislu nema razlike između SDP-a i HDZ-a, jer obje najveće stranke imaju duboke osjećaje povezanosti s bankarskim sektorom koji kroz drugi mirovinski stup zapravo kamatari državu.
Sindikat umirovljenika Hrvatske poručuje kako, posve u duhu Bijele knjige o mirovinama Europske komisije, kao i uvriježene legislative u zapadnoeuropskim zemljama, prvi javni mirovinski stup u Hrvatskoj mora ojačati, jer je nakaradnom i nepripremljenom reformom iz 1999. i 2002. godine otkinuta četvrtina mirovinskog doprinosa i predana na upravljanje (stranim) bankama. Umjesto prijedloga da se doprinosi za prvi mirovinski stup smanje na 14 posto, SUH i dalje smatra kako je nužno vratiti stopu od 20 posto, a stopu doprinosa za drugi stup učiniti izbornom i dobrovoljnom, kao i u većini europskih zemalja koje drugi stup uopće imaju. U protivnom će država i dalje morati posuđivati novac za isplatu mirovina od mirovinskih fondova uz visoke kamate, upravo taj novac koji im je dala. Takav model mirovinske reforme Svjetska banka pripremila je devedesetih godina za postkomunističke i postotalitarne zemlje, a cijena takve casino-ekonomije je tranzicijski trošak od 1,6 posto bruto društvenog proizvoda godišnje. Naravno, cijena su i sramotno niske mirovine, koje su hrvatske starce i starice dovele pri vrhu tablice najsiromašnijih starijih osoba u Europskoj uniji. O tome da mirovinski bankari deru administrativne troškove i isplaćuju si visoke bonuse, ministar Ćorić ne govori.
Rješenja „krize mirovinskog sustava“ koje, između ostalog, zagovaraju i sindikati, upravo su kreiranje novih radnih mjesta, povećanje plaća i zaposlenosti, te eliminiranje nesigurnog rada (rad na određeno, agencijski rad itd) te rada na crno, a u konačnici ukidanje, tj. zamrzavanje uplate doprinosa u drugi stup i vraćanje sredstava u prvi stup iz kojeg su sredstva oduzeta. Potrebna je sveobuhvatna reforma čitavog mirovinskog sustava kojom će se konačno uskladiti mirovine s rastom plaća, uvesti primanja za starije osobe bez primanja, uvesti bolji model obiteljskih mirovina i to – kroz dijalog i partnerstvo s predstavnicima umirovljenika i starijih osoba, sindikata i znanstvenika.
