Zašto se svađamo?

U posljednje vrijeme ljudi oko mene postali su svadljiviji nego što su bili ranije. Ne znam imam li ja drukčiju percepciju ili je to doista sve prisutnija pojava u komunikaciji. Promatrala sam malo pozornije ponašanje kole­ga, prijatelja, ali i ljudi u tramva­ju, na tržnici, u susjedstvu i zak­ljučila: opća društvena klima u posljednje je vrijeme frustriraju- ća za većinu ljudi.

Iznenađenje na parlamentar­nim izborima, formiranje nove vlade, očekivanje programa re­formi, najavljeno poskupljenje dopunskog zdravstvenog osigu­ranja za 30 posto, porast mirovi­na za skromnih 0,46 posto. Za­tim, tu su osobni i obiteljski pro­blemi vezani za probleme za­pošljavanja mladih, neredovnu isplatu plaća, odlazak u mirovi­nu, osobito invalidsku ili prijev­remenu, preniske mirovine, ne­dostatak novaca, dugove, ovr­he… Sve to izaziva nemir i ljudi su često neadekvatno, svađa­lački reagirali na najmanje iza­zove.

Niži prag tolerancije

Zapravo, nisu se promijenili ljudi, već su se povećali emocio­nalni pritisak i nezadovoljstvo, što je izazvalo neprilagođene reakcije – ljudi postaju svadljiviji. Prag tolerancije naglo postaje niži, a sukobi sve češći i žešći. I vrijeme utječe na ponašanje lju­di.

Dosadna kiša pada danima, jutarnje sivilo kvari naše rspolo- ženje, vlaga u zraku lagano mo­či našu odjeću, oblaci nam „sje­li” na glavu i pritišću tjeme, a moramo ustati i pokrenuti se. Sve se urotilo protiv nas!

A zatim, u pun autobus, koji danas i griju, ulazi kontrolor i gle čuda, na prvom sjedištu mladić nema kartu. Počinje razgovor, pristojno i mirno razgovaraju, autobus staje na stanici i mladić pokušava izaći, ali se kontrolor ispriječio i nastavlja se sve žeš­ća svađa. Dolazi do uzajamnog naguravanja, a padaju i prvi glasni komentari. Putnici u auto­busu su podijeljeni. Nove svađe. I svi kao da su jedva dočekali da i oni „riješe” svoje jutarnje frus­tracije i da reagiraju na neutral­nom terenu, jer ako se posvade sa šefom posljedice će biti teže.

Eto i moga jutra. Zaspala sam, pa sam morala žuriti. Ni­sam popila ni kavu, a kćerka mi se obratila neugodnom opas­kom i omalovažavajućim tonom. Na takvu primjedbu u „normal- noj“ situaciji ne bih ni reagirala, ali zbog povećane frustracije prigovorila sam joj neadekvatno i tada je nastala prava svađa. Kćer je bila nervoznija nego ina­če zbog nemira njene kćerkice i tako je iz jedne bezazlene pri­mjedbe nastala prava svađa.

Krivi je stari namještaj

Svađamo se različito, zbog raznih razloga, drukčije – od pri­like do prilike, različitim intenzi­tetom, jer nismo isti sada i su­tra, ali niti okolnosti nisu iste. Pa ni osobe s kojima se svađamo, niti povodi svađe! Ukratko, ništa nije isto! Kad smo umorni sklo­niji smo svađanju, pa „teške i važne razgovore“ treba odgoditi za neka bolja, mirna vremena i raspoloženja.

Jedna moja prijateljica mi je rekla da njena kćerka, koja već dugo traži posao, prije odlaska na razgovor popije tabletu za smirenje, jer se od „silnih“ raz­govora koje je prošla, boji da ni­je zadovoljila potencijalne pos­lodavce zbog nedovoljne pribra­nosti.

Znam i jednu ekipu adminis­trativnih djelatnika, koji se vrlo često, jako burno i bučno svađ­aju. Djelomični razlog tome je skučeni prostor, stolovi su sti- ješnjeni, relativno je mračno i uvijek je upaljena rasvjeta i to neonska, koja zbog blještavila ljude čini bljedolikima i sve to povećava netolerantnost jednih prema drugima. Različite su do­bi, različitih svjetonazora, razli­čitog stupnja obrazovanja, razli­čitog materijalnog i obiteljskog statusa. Rade slične poslove, ne i jednako odgovorne, pa su i primanja tome prilagođena. Svakodnevne svađe se pone­kad pretvore u osobna vrijeđa­nja.   Šef nije prisutan stalno, već povremeno i kad se žale jedna na drugu, on im kaže da su svađe normalna pojava u ma­lom kolektivu, a osobito među ženama.

Pretjerana samokontrola

Svakako, šef nije u pravu. Možda bi žene bolje radile da samo malo urede svoj radni prostor, ali i da šef iznese dio arhivskih dokumenata drugdje iz ionako malog prostora, pro­mjeni rasvjetu i „izbaci“ neki ne­potrebni dio namještaja?   Dakle, i radni prostor djeluje na svadlji- vost i stupanj žestine svađe.

Može li netko biti svadljiv po prirodi? Dio našeg ponašanja je naučen tijekom života. Ponašati se – učimo cijeloga života. Uči­mo svjesno, ali i nesvjesno. Mo­ja kćerka već mi je nekoliko pu­ta prigovorila što sam je kao djevojčicu učila toleranciji i po­pustljivosti, a danas smatra da se ponekad u životu trebala agresivnije, pa čak i svadljivije, ponašati i agresivnije boriti za svoja prava. Ja ne mislim tako. No, najvažnije je znati da dva čovjeka nisu ni približno slična po svojim osobinama ličnosti, kao što ni pojedinac nije isti svakoga dana i u svakom okruž­enju.

Svadljivost nije pozitivna osobina, a svađe ne rješavaju konflikte i probleme, nego ih često i produbljuju. Ipak, pos­vađajte se od vremena do vre­mena, makar i s bračnim dru­gom, prijateljicom ili prijateljem, kako ne biste “puknuli“. Opet, stalno se kontrolirati vrlo je teš­ko, a i nakupljanje napetosti i frustracija vodi nas ponekad u neka bolesna stanja stresa. Savjeti stručnjaka su ponekad upravo „trebate se s nekim do­bro posvađati” da biste uživali u mirenju.