U posljednje vrijeme često slušam jadikovke prijateljica i poznanica o „liniji“ i naslagama koje smo nataložili upravo na mjestima koja trebaju stati u naš kupaći kostim. Smišljamo načine kako doskočiti problemu te u najkraćem mogućem roku savladati prepreke i biti zadovoljni svojim izgledom. Danas nam „industrija ljepote“ diktira kako bi trebala izgledati idealna žena. Proporcije su strogo determinirane i svako odstupanje je katastrofa za labilnije osobe koje se žele isticati svojom ljepotom. Smatraju vlastitim uspjehom djelomično lijep izgled i stalno naglašavaju kako su to postigle uz velike napore i odricanja od „slatkih, ponekad i nešto obilnijih zalogaja“. Osobe su to kojima je najvažniji izgled i „dobra forma“, a sadržaj je u drugom planu.
Ipak treba reći da je u pravilu svaka žena vrlo osjetljiva na svoju „liniju“ i da nijedna svjesno ne zanemaruje svoj fizički izgled. Nijedna žena ne želi biti debela i neatraktivna. Svaka se želi na plaži pokazati u najboljoj „formi“ i zato u trenucima kada pogledamo svoj lik u ogledalu mrzimo naslage na pojedinim dijelovima, koje i ako su stale u naš kupaći kostim, nisu nevidljive. Mrzimo tijelo što nije bilo „pametnije11 i nije bolje upravljalo potrošnjom masti. Ni trenutka još nismo počeli okrivljavati svjesno sebe same. Tijelo, kao i sve naše postupke, trebamo sami kontrolirati. I ako smo nekad imali dobru „liniju“, trebali smo je takvom i zadržati ili se truditi da je ne dovedemo u oblik kojega se moramo stidjeti.
Tijelo nas je spasilo
S druge strane, to naše tijelo uvijek nas je održavalo i služilo u mnogim velikim naporima i bez njega ne bismo bili ni majka, pa ni baka. Ne bismo doživjeli neke lijepe godine života bez napora koje je tijelo činilo za nas. I danas je još donekle funkcionalno i služi nam dobro. Tijelo nije samo za sebe i samo sebi svrha. Dio je organizma – najsavršenijeg i najsloženijeg sustava u prirodi. Čovjek nije samo tijelo i ono ne bi samo dobro funkcioniralo, da ne postoji i onaj unutarnji psihički svijet i dimenzija misli i osjećaja koje u sinergiji cjelovitosti i posebnosti definiraju i naš odnos prema tijelu.
Svoje tijelo, ako i ne volimo i ako nismo njime zadovoljni, moramo ga iznad svega poštovati, razumjeti i nastojati mu pomoći. Poštovanja i razumijevanja nema bez ljubavi. Koliko je to tijelo bilo umorno od posla, ali još je izdržalo igru s djecom. Koliko nam je puta pomoglo da savladamo bolest koja nas je snašla. Koliko puta smo mi bili krivi što smo se prehladili zbog neprilične odjeće i obuće, što je tijelo moralo reagirati povišenom temperaturom. Koliko je puta izbacilo iz želuca otrov pretjerane količine hrane, a možda i alkohola kojim smo ga mi „natovarili“.
Tijelo i psiha čine nedjeljivu cjelinu i psihički labilniji ljudi dobar dio psihičkih problema rješavaju „napadom“ na tijelo. Često kad smo nesretni zbog svađe s mužem ili problema na radnom mjestu pribjegavamo „prejedanju11. Jedemo ne iz potrebe nego zbog izbjegavanja stresa, a često k tome i slatko, jer to je nadomjesna terapija. Ili nova nepravda koju činimo tijelu ako se ne pridržavamo terapije u slučaju neke teže bolesti. Zamislite samo koliko je to isto nekad možda nježno i krhko tijelo „radilo i dežuralo“ i dok ste vi spavali, čuvalo vaše dijete, hranilo ga i uspavljivalo i branilo ponekad i od vas samih i vaših neprimjerenih želja. Vi ste poželjeli jesti kiselo i ljuto, a ono se od toga užasavalo, ali preživjelo je jer je vaše tijelo bilo pametnije od vas.
Sigurno niste na taj način do sada mislili o svom tijelu i poštovanju koje mu trebate svakako iskazati. A tijelo i vi ste uvijek bili jedno i zbog toga ga morate izuzetno voljeti i paziti na njega kao što ono uvijek služi vama. Gotovo nikad nije protiv nas, a zamislite koliko smo često protiv njega.
Debeli ste, pa što onda!
Tijela se treba svakodnevno sjetiti, osobito kada smo u napasti da pojedemo veliku slasnu čokoladu ili popijemo još koje pivo da se opijemo i zaboravimo da nismo dobili na sportskoj kladionici. Ne zaboravite – „tijelo pamti“.
Nekim ljudima tijelo nije toliko bitno, ali ga paze i maze možda čak i u tome pretjeruju. Svakako i u odnosu prema tijelu treba biti razuman i prije svega pravedan, jer tijelo to zaslužuje. Na to kako ćete izgledati u kupaćem kostimu mislite samo kratko, ali tijekom cijele godine, ako želite lijepo izgledati ljeti. Vi upravljate svojim mislima i svojim djelima, pa se tako sjetite i svoga ljetovanja i pazite što i koliko jedete.
No, ovo je slika i mogućnosti većine zdravijih i mlađih ljudi. Starije osobe su često bolesne i razvoj bolesti ne dozvoljava da osoba ide na reduciranu prehranu. Bolesnim osobama je jedini savjet da se strogo drže uputa liječnika. U trenucima ljutnje na samu sebe pokušajte razumjeti neku invalidnu osobu koja ima doista nesavršeno tijelo, ali koja je sretna i nasmijana jer „ipak hoda, kako tako“ i samostalna je, iako malo usporena. Tijelo treba voljeti, ne ga mučiti suvišnim nezdravim dijetama, ne patiti zbog nekih nesavršenosti. Treba znati prepoznati do kada možemo braniti i obraniti našu „lijepu, bolje reći savršenu liniju“, a kada treba stati.
Ne zaboravite da je ljepota svakog čovjeka objektivno individualna, ali isto tako to je stvar izbora pojedinca koji je procjenjuje. Znamo da je u nekim kulturama debljina pojam ljepote i „mladu“ za starješinu sela tovi cijelo selo i što bude imala više kilograma bit će to „ljepša” i poželjnija. I ne brinite zbog ponekog osmjeha na licu mlade djevojke u bikiniju na plaži ili čak neumjesne primjedbe „ golobradog mladca“ u pratnji šiparice: „Gle ovaj komad“. Nasmiješite se za sebe, ponosno dignite glavu i budite zadovoljni i sretni, jer vi ste iznad trenutka. Imate dio prekrasnog života i unutarnji mir i ljepotu proživljenog.
I ne zaboravite Ivu Andrića, našeg Nobelovca koji se nikad nije mogao dovoljno nagledati ljepote ljudskog lica. Pa zar nam nije to najvažnije? Svoje tijelo morate voljeti i služiti mu, jer i ono vas voli i služi vam. Vi morate biti jedno drugom najvažniji. Vi ste zapravo jedno. Debeli ste, pa što onda! Drugačiji ste, ali lijepi! Budite svoji i sretni bez obzira na druge.
