Prošao je već i prvi mjesec nove godine koji je označio da polako ulazimo u drugu godinu života s koronom, Mislili smo da će ova godina označiti kraj strahotama koje su promijenile naše uobičajene živote i transformirale ih u neke ograničene prostore neprimjerene našim željama i potrebama.
Obećavali su nam liječnici da od Nove godine stiže cjepivo. I doista prije mjesec dana cijepljeno je stotinjak sretnika iz domova za starije osobe, nešto više zdravstvenih djelatnika koji stalno rade vrlo teške i odgovorne poslove s najtežim bolesnicima i koji su svakodnevno izloženi opasnosti da i sami postanu bolesnici i da bolest zahvati i članove njihovih obitelji. I starijima od 60 godina obećano je da će nakon ove grupe biti cijepljeni, kao i oni oboljeli od nekih rizičnih bolesti. No sada je već malo zapelo. Isporuka cjepiva nije dostatna za sve koji ga sada trebaju ili čak žele kupiti. Nažalost, vjerujem da svi stariji neće biti cijepljeni u prvoj grupi, ali treba se nadati da će to biti obavljeno da kraja lipnja. Dakle, procijepljenost ljudi bit će ipak malo sporija, ali vjerujemo dovoljno brza i učinkovita.
Nadajmo se da će to biti kraj ovom neprirodnom načinu života. No, ne očekujmo povratak na staro, jer ne možemo vratiti umrle. Ne možemo živjeti kao da se ništa nije promijenilo. Neki ljudi koji su preboljeli koronu imaju trajne posljedice na zdravlje, no neki koji i nisu oboljeli direktno od korone, nisu imali mogućnosti pravovremenog liječenja drugih svojih pobola zbog nedostatka zdravstvenih kapaciteta.
Vrijeme korone ostavilo je najviše štetnih posljedica i promijenilo starije osobe. Mnogi su živjeli i još uvijek žive u strahu da se ne zaraze koronom jer velika je smrtnost upravo starijih. I ne plaši ih toliko sama smrt, koliko dugo i teško umiranje, uz visoku temperaturu i teško disanje uz pomoć respiratora.
Smatram da bi starije osobe trebalo preventivno učiti pravilnom disanju, ne kad se bolest javi, već preventivno i u grupama u udrugama umirovljenika, u mjesnim zajednicama. Naime to je činio jedan poznati liječnik s pacijentima u bolnici nakon vlastitog iskustva s koronom te ih osnažio za moguću bolest. Sjajne upute za starije osobe „Savjeti za očuvanje mentalnog zdravlja osoba starije životne dobi” pripremio je stručni tim Centra za zaštitu mentalnog zdravlja osoba starije životne dobi. „Umirite tijelo vježbama disanja jer potiču funkciju pluća, opskrbljuju mozak optimalnom količinom kisika, opuštaju tijelo i mišiće, umiruju u stresnim situacijama. Udišemo na nos i brojimo do tri, a kad izdišemo na usta brojimo do pet.”
Starije osobe sve se više osamljuju jer se boje da se ne zaraze koronavirusom. Osjećaju da ih često izbjegavaju i mladi članovi obitelji. S prijateljima se ne mogu družiti od straha od zaraze. Sjećam se u početku pandemije, malo je među umrlima bilo naših poznatih, susjeda ili prijatelja. Tješili smo se što smo prihvaćali negiranje prisutne smrti zbog korone. Kad je umro prvi naš prijatelj ili znanac, za stare je počela panika. Pitanje je jasno i glasi„jesam li ja sada taj kojeg očekuje zagrljaj, borba ili možda i smrt od korone.
Problem je i to što se jedan dio starijih ne zna koristiti novim tehničkim i komunikacijskim tehnikama. Sada su postali svjesni tog nedostatka i treba im pružiti mogućnost da savladaju rad na suvremenijim komunikacijskim pomagalima. Naime prošle smo godine proveli anketu kod naših članova i oko 25 posto anketiranih starijih od 65 godina predlagalo je upravo mogućnost organiziranja tečajeva za osposobljavanje u savladavanju i korištenju novih tehnologija.
Osobito su stariji tijekom ove godine osjetili potrebu za ovom vrstom komunikacije s članovima obitelji smještenima u domovima. Na sreću i zadovoljstvo korisnika neke uprave domova olakšale su komunikaciju organiziranjem tečaja za služenje korisnim mrežama.
Pojačane su i potrebe za psihološkom potporom, pa je tako i u Psihološkom savjetovalištu SUH-a prosječno bilo barem dva poziva dnevno. I dugi, dugi razgovori… Kad je riječ o socijalnoj izoliranosti, starije osobe su u ovoj pandemiji najranjivija skupina. Samoća i usamljenost će, nadamo se, proći ali više nikad neće naši životi biti isti. Dio nas odlazi nepovratno s koronom, odlazi s našim umrlim članovima obitelji, s našim prijateljima, s dijelom naših neisplakanih suza i radosti izgubljenih u vremenu. Ostaje za sada samoća i usamljenost.
Proljeće i cjepivo nude neku nadu.
