Živimo u vremenu kada nam razni mediji i društvene mreže prenose raznorazne vijesti koje nas mogu uznemiriti bilo da su to vijesti vezane za vanjsku ili unutarnju politiku ili su vijesti koje mogu utjecati na našu osobnu egzistenciju. Okruženi smo specifičnim oblikom psihološkog rata i raznim glasinama. Čak niti sport i glazba nisu lišeni političkih igara interesnih skupina kojima je u konačnici samo jedan cilj – politička moć i osobna materijalna korist. Nažalost, većina ljudi dopušta da ih se manipulira i nisu svjesni svojih sve lošijih uvjeta života. Kao što kaže jedna narodna poslovica: “To znaju i ptice na grani!”
U jednom zagrebačkom kvartovskom kafiću svakodnevno se okuplja grupa umirovljenica i umirovljenika u prijepodnevnim satima kada imaju popust na kavu. Ne dolaze svi svaki dan, ali uvijek ih ima dovoljno da se druže. Tako je bilo i krajem siječnja kada se povela priča o ljudima generacija koji su rano počeli raditi, bili zadovoljni s malim i ponosni na rezultate svoga rada. “Na pragu sam 90 godine. Sa mnom umire ova generacija i neće se ponoviti, jer mijenja se svijet i mi s njim” rekao je Zlatko, a nešto mlađi Jure je dodao: “Mi smo pripadnici generacija koje su unatoč nedostatku nekih današnjih tehničkih pomagala u našem ranom djetinjstvu rasli bezbrižno i nikada u kući nije nedostajalo hrane niti bilo čega neophodnog za život.” Vitalna gospođa Ema koja i u 78 godini dobro izgleda pridružila se razgovoru i rekla: “Mi smo svoju djecu učili vrijednostima, počevši od ljubavi i poštovanja. Ljudi su živjeli bez velikog luksuza i to im nije stvaralo probleme. Mi smo generacije koje su odrasle uz suvremenu glazbu i modu 60-tih i 70-godina. Obrazovali smo se, kupovali knjige i gramofonske ploče. Sada se ne trudim da budem mlađa. Trudim se da budem što bolja u svojim godinama.”
Život svakog pojedinca prolazi kroz dvije prekretnice, od mladosti u zrelu životnu dob, te od zrelosti u mirovinu, koja uglavnom ne može biti produžena profesija, ali nije dobro niti da bude puka dokolica. Za sretnu mirovinu poželjna je takozvana druga karijera. To nije drugo zanimanje na koje se danas mnogi umirovljenici odlučuju zato da poboljšaju svoje slabo financijsko stanje. Pojam druge karijere znači da se umirovljenici ne prepuštaju vegetiranju, dosadi i pukoj razonodi, nego da svjesno organiziraju novu etapu svog života i ostvare pravu karijeru. Nije važno da se istaknete, nego da se usudite. Ne recite da vas neka aktivnost ne interesira dok se u njoj niste okušali. Sve može postati zanimljivo ako poslu prionemo s nešto ustrajnosti.
Jedan umirovljeni inženjer koji ima spretne ruke, strpljiv je i pedantan prije tri godine zamoljen je da popravi stari gramofon. To je posao koji traži vrijeme i strpljenje. I on je uspio. Nakon toga su mu i drugi počeli donositi razne male kućanske aparate. To ga je potaknulo da nabavi nove strojeve za svoju radionicu. I to više nije dokolica već nova karijera koja mu čini zadovoljstvo. Prvi korak ste vi sami. Doživjet ćete nepredviđenu pustolovinu, kad ste već pomislili da vam život nema smisla. Steći ćete nove prijatelje, strah pred mogućim neuspjehom i veselje s uspjehom. Zato kada ti se čini da nećeš moći znaj da ćeš moći. Kada ti se čini da si sam i da nikoga tvoga nema, nisi. To je samo jedan trenutak. I kada ti se čini da je dan težak, proći će. Svi prođu. A kada su ti oči pune suza, isplači se. I kreni dalje. Hodaj, jer samo ti se čini da ne možeš hodati. Postoje razne aktivnosti kojima se umirovljenici mogu baviti i pritom se kretati, pa makar to bilo samo u svom stanu. Poznato je da ljudi u zrelijim godinama često gomilaju stvari i to iz dva razloga: iz praktičnosti i zbog uspomena. Praktičnost govori: “Ne bacaj trebat će”. Uspomena šapuće: “Ovo me podsjeća na…” U toj dinamici nastaju interijeri koji su funkcionalni, ali i duboko emocionalni. Zanimljivo je da se ti predmeti rijetko skrivaju, upravo suprotno – drže se na vidljivim mjestima: na policama, komodama, radnim stolovima, pa i kuhinjskim pultovima. Kao da je njihova prisutnost važna jednako kao i njihova funkcija. Oni postaju mali spomenici našem životu, podsjetnici na sve što smo proživjeli, vidjeli ili mudro odložili “za svaki slučaj”. I ja ih imam i samo skupljaju prašinu.
Psiholozi upozoravaju da određeni predmeti u domovima zrelijih osoba mogu izazvati neprijatnost kod gostiju, ali i neželjene emocije kod samih vlasnika. Zato je korisno povremeno srediti mentalni i prostorni raspored, kako bi energija doma ostala topla, skladna i ugodna. “Čistim svoj život… kroz prozor ormar stari… čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari. „Gdje li sam ih kupio? Gdje sam ih sakupio?”, stihovi su Arsena Dedića koje je napisao kada je i sam bio samokritičan prema nekim stvarima u svom stanu.
Prvi korak u rješavanju vašeg problema s viškom stvari je da uopće prepoznate da imate problem. Zatim odlučite koje stvari ćete najlakše baciti. Potražite predmete koje ste zadržali planirajući da ih jednoga dana upotrijebite. To najčešće radimo s odjećom. “Kad smršavim odjenut ću ovu haljinu”, često kažemo i odložimo odjevni predmet na dno ormara. Najčešće ne smršavimo. Sve što vam je premalo, što bi trebalo popraviti ili vam se jednostavno više ne sviđa – uklonite. Ako imate dva predmeta koji služe za istu svrhu, sačuvajte bolji. Koliko god vam se teško odvojiti od nekih uspomena nije potrebno čuvati baš svaku sitnicu. Teško je pri tom ne biti sentimentalan, ali jednostavno dođe dan kada ih moramo ili pokloniti ili baciti. Za lakše raščišćavanje budite odmorni i iskoristite dan kada ćete imati nekoliko sati na raspolaganju. Zamolite za pomoć neku blisku osobu koja je racionalnija od vas. Ona će vam, u trenucima kad vam opet bude teško rastati se od nekog odjevnog predmeta ili nekog suvenira s putovanja poput šalice iz Londona s poznatom telefonskom govornicom, vjerojatno biti glas razuma.
Moraju postojati pauze u životu kada ti se ništa ne događa, kad sjediš i gledaš oko sebe pospremljen stan bez nekih predmeta koje te vraćaju u prošlost, u neke dane koji se ne mogu vratiti. Kada gledaš ili kako kišne kapi udaraju u prozorsko staklo ili suncem obasjan prozor. Mir oko tebe, a ti s mislima u budućnosti, jer svaki novi dan je novi izazov.
Drenka Gaković
