Ne, niste ništa krivo pročitali. Ne znate što ili tko je svizac? Velika većina ljudi nije nikad vidjela tog malog smiješnog stanovnika nama bliskih predjela visokih Alpa. Pitate se zbog čega je to tako važno pitanje?
Zbog ushićenja jedne moje suputnice prilikom prekrasnog pogleda na ledenjake (koji su se ljetos lagano topili) Grossglocknera, najvišeg vrha austrijskih Alpa (3.989 metara). Svi smo ostali u prvi trenutak začuđeni, jer je ona glasno i zadivljeno uskliknu- la: „Kako sam sretna jer mi se ispunila želja da jednom u životu vidim svisca”. A onda smo prasnuli u smijeh, jer vidjeti svisca nije baš nešto što bi netko tako jako želio. Svi smo zapravo željeli vidjeti ledenjake i doživjeti ugođaj zime usred ljeta, a onda su svisci ukrali nekima ispunjenje te želje.
I tada sam počela razmišljati o čudesnosti, ne svisca, nego o čudesnosti ljudskih želja. O neobičnosti želja ljudi, o različitim vrstama želja, o intenzitetu istih, o okolnostima i vremenu stvaranja naših želja. O razlici između ljudskih želja i potreba.
Potrebe su determinirane elementarnim nužnostima života, a želje su osobni element koje pružaju emocionalni doživljaj prilikom njihova ispunjavanja. Potrebe su svima vrlo slične, osobito one elementarne kao što je, recimo, hrana, a želje za različitom pripremom te iste hrane su emotivni elementi. Svakodnevno uzimanje hrane je normalna potreba, a specijalno pripremanje ili želja za nekim skupim specijalitetom daje dodatni emotivni doživljaj. Želje nas usrećuju i jako su važne u našim životima. U životu je često važnije imati male, jednostavne lako ispu- njive želje koje pružaju veliko osobno zadovoljstvo, jer su one samo naše, osobne.
Svatko od nas stvara svoju takozvanu mapu želja, koja je svojstvena upravo pojedincu. Čovjekove želje su svakako jedinstvene, samo naše i o nama ovisi kako ćemo ih realizirati. Želje moramo znati pravilno realizirati i kontrolirati, jer o tome ovisi naše zadovoljstvo i ispunjenje naših očekivanja. I ne samo to. O tome ovisi i naš doživljaj sreće, a upravo je to nagrada za dobro definirane želje.
Podsjetit ću vas na staru poslovicu: „Svatko je kovač svoje sreće”. Bez mnogo razmišljanja svi ćete se složiti s tvrdnjom da ćemo biti sretniji ako pravilno doziramo svoje želje. Svakoga dana možemo biti nesretni ako želimo novi automobil, a od mirovine jedva zadovoljavamo potrebe svakodnevnih troškova ili ako se uspoređujemo sa susjedom koja ima novu haljinu i odlično joj pristaje, a mi smo kupili istu takvu, ali u njoj se ne osjećamo ugodno, jer izgledamo deblje nego susjeda. Mnogi ljudi ne znajući rukovoditi svojim troškovima, ispunjavajući si želje iznad materijalnih mogućnosti dovode se u preveliko zaduživanje. Starije osobe često zaboravljaju da je sada mirovina mnogo manja od nekadašnje plaće i da ne mogu trošiti kao nekada pa često zapadaju u dugove i to dovodi u posljednje vrijeme do čestih blokada računa, a čak i do ovrha. Jedna gospođa mi je priznala da je sama „kriva” za ovrhu jer je supruga nagovorila da uzmu kredit i obnove stan. On je iznenada umro, a ona sada ne može vraćati kredit od svoje mirovine, blokiran joj je račun i u postupku je ovrhe. Prije bilo kakvih većih materijalnih izdataka umirovljenici bi se trebali savjetovati sa svojom djecom, pravnicima ili financijskim stručnjacima kako bi izbjeli eventualne probleme ili krive procjene.
Lijepo je imati puno želja ali one moraju biti realne. Nemojte igrati loto ili vjerovati svome poznavanju nogometnih timova i prognoziranju njihovih rezultata, pa se kladiti, jer sreća te vrste rijetko stiže.
Druga poslovica kaže: „Zdrav čovjek ima stotinu želja, a bolestan samo jednu, a ta je da ozdravi”. Ali možda sada treba i tu poslovicu prilagoditi vremenu, dobi i vrsti bolesti. Stariji ljudi s obzirom na opće stanje organizma ne trebaju željeti da apsolutno ozdrave nego samo da uz redovno uzimanje propisane terapije ne trpe bol, da se mogu samostalno kretati i kontrolirati osnovne životne funkcije.
Starije osobe ne smiju prestati željeti, ali svakako moraju rukovoditi i kontrolirati svoje želje. Nemogućnost ostvarenja želja dovodi do frustracija i depresivnih raspoloženja. Ne uspoređujte svoj život sa životom bilo koga drugoga. Vaš je život samo vaš i jedino ga prilago- đavajte sebi i svojim mogućnostima i tako formulirajte vaše želje da budu samo vaše i budite ponizni i radosni kad ih ostvarujete.
P.S.: Ne znam živi li u našem Zoološkom vrtu svizac da ga odete pogledati. Zgodan je, iz porodice vjeverica, ali im ne nalikuje. Imat ćete možda jednu želju manje, ako ga ugledate. Ja neću zaboraviti oduševljenje naše drage prijateljice koja je u 83. godini ugledala svisca i tako ispunila još jednu želju. Unuci sam kupila plišanu figuru svisca koji, zamislite strahote – jodla!
