Pitanje: Prije sedam godina otac mi je ugovorom o darovanju dao pola obiteljske kuće s okućnicom. Iako je ugovor ovjeren kod javnog bilježnika s mogućnošću upisa prava vlasništva u zemljišne knjige, to nisam učinio jer nisam želio na oca svaliti bijes sestara i braće zbog darovanja. Važno je reći da o ocu jedini brinem i pomažem mu u svemu za razliku od braće i sestara koji ga tu i tamo pitaju za zdravlje. Zbog toga je otac, uvidjevši situaciju, odlučio sa mnom sklopiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojem bi mi pripala druga polovica kuće, a predložio je i mogućnost da se već sklopljeni darovni ugovor opozove, a da predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju bude cijela kuća s okućnicom. Otac me moli da o novom ugovoru nikome ništa ne govorim jer se boji reakcije ostale djece. Molim za savjet. (V.T., Rijeka)
Odgovor: Budući da se ionako brinete o svome ocu, preporučam vam da s ocem sklopite Ugovor o doživotnom uzdržavanju utoliko više jer je to želja vašeg oca. Taj ugovor neće biti javno objavljen pa ostali nasljednici neće znati za njega te neće moći vršiti pritisak na oca. U slučaju da ne sklopite ugovor o doživotnom uzdržavanju, drugu polovicu kuće dijelit ćete s braćom i sestrama, dok će darovana polovica kuće biti isključivo vaša.
