U fokusu: Zdravstvene reforme

Jamčite li da se javno zdravstvo izgrađeno novcima građana neće pretvoriti u privatno, nalik poznatom primjeru privatizacije društvenih poduzeća?

Sindikat umirovljenika Hrvatske proučio je tri predložena zdravstvena zakona – Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zako­n o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakon o dobro­voljnom zdravstvenom osiguranju. Iako naizgled postoje rješenja koja bi mogla donijeti poboljšanja u zdravstvena prava umirovljenika i starijih osoba, ostaju brojna otvore­na pitanja.

Jačanje uloge domova zdravlja u koje bi se uvele i uslu­ge liječnika specijalista i omogućilo ljudima starije životne dobi da se njihovom mjestu boravka približe sve zdrav­stvene usluge, dijagnostičke i terapeutske, svakako bi bio koristan smjer. No, ostaju brojna pitanja na koja se očeku­ju transparentni odgovori predlagača. Zabrinjava moguć­nost totalne privatizacije zdravstva, poticanje razvoja du- alnog modela u kojemu javno zdravstvo gubi bitku, kao i smanjivanje prava osiguranika, osobito siromašnih i ranji­vih skupina, poput umirovljenika.

Javno postavljamo pitanja u nadi da ćemo na hitnoj sjednici Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije oso­be – dobiti i odgovore.Hoće li mogućnost osnivanja stacionara u ustanovama za kućnu njegu dovesti do smanjenja nadzora nad skrbi o paci­jentima?

SINDIKAT UMIROVLJENIKA JAVNO PITA:

1. Zašto se prijedlozi i izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju donose po hitnom postupku?

2. Da li točno da se ovim zakonima nastoji zaštititi javno zdrav­stvo, a ne provesti nova ili totalna privatizacija?

3. Hoće li doista pacijentima biti omogućeno dobivanje speci­jalističkih usluga u domovima zdravlja, gdje će im biti dos­tupnije, pa neće morati putovati do udaljenih bolnica i biti stavljeni na liste čekanja? To bi, navodno, rasteretilo bolni­ce, smanjilo liste čekanja i donijelo uštede za cijeli sustav zdravstva?

4. Hoće li se povećati udio koji Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) plaća privatnim zdravstvenim ustanova­ma u ukupnom budžetu, a koji sada iznosi samo 2-4 posto?

5. Zašto se ukida dosadašnje ograničenje od maksimalno 30 posto udjela koncesionara u domovima zdravlja, te prepuš­tate županijama samostalnu odluku o broju koncesionara?

6. Ako je takvo ograničenje funkcioniralo, kako onda da je već 75 posto ordinacija u 4 osnovne djelatnosti primarne zdravstvene zaštite (opća praksa, pedijatrija, ginekologija, stomatologija) u koncesiji?

7. Kako tumačite da su prošle godine liječnici koncesionari obavili više preventivnih i drugih pregleda, bez slanja paci­jenata u bolnice?

8. Na koji bi način novim zakonom domovi zdravlja doista pos­tali koordinatorima za zdravlje u zajednici, povezujući sve sudionike u zdravstvenom sustavu kako bi pacijent bio pra­vodobno i kvalitetno zbrinut, bilo da se radi o liječenju kod obiteljskog liječnika, bolnici, provođenju postupaka u domu pacijenta od strane patronažne sestre, njege ili fizioterapeu­ta, ili provođenju preventive, savjetovanja i koordinacije s ostalim resorima poput škola, vrtića, domova umirovljenika i socijalnih službi?

9. Predviđa li se rad privatnih bolnica? Neće li to s vreme­nom potaknuti socijalne nejednakosti u zdravstvu, što bi posebno ugrozilo siromašne umirovljenike? Može li se zdravstvo privatizirati, a da se to ne odrazi negativno na zdravlje građana?

10. Hoćete li uvesti rad u smjenama u svim javnim zdravstve­nim ustanovama ili samo „plus“ inicijative?

11. Hoće li mogućnost osnivanja stacionara u ustanovama za kućnu njegu dovesti do smanjenja nadzora nad skrbi o paci­jentima?

12. Neće li koncesijama prestati interes za ruralna područja, pa će se time ugroziti seosko stanovništvo? Tvrdite li da će HZZO i dalje za područja s manjim brojem stanovnika izdva­jati dodatna sredstva kako bi liječnik na takvom području mogao ostvariti prihod tzv. standardnog tima?

13.Obično u slučajevima kad privatnici obavljaju poslove jav­nog zdravstva raste opasnost od nepotrebne zdravstvene potrošnje, korupcije i pojave negativnih zdravstvenih ciljeva. Kako ćete to spriječiti?

14.Zakonskim prijedlogom određuju se odgovorne osobe zdravstvenih ustanova (direktor, zamjenik direktora, poslov­ni direktor, medicinski direktor, pomoćnik direktora) te se propisuju uvjeti njihova imenovanja. Neće li se time umnož­iti broj radnih mjesta po položaju?

15. Na navedene položaje ne mogu biti imenovane osobe koje su osnivači zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava za obavljanje zdravstvene djelatnosti, odnosno koje samostal­no obavljaju privatnu praksu ili pružaju zdravstvene usluge izvan ustanove u kojoj su zaposleni. Mislite li s time stvarno dokinuti isprepletenost privatnog i javnog zdravstva na cr­no?

16.Hoće li transparentnije propisivanje i kontrola dopunskog rada liječnika, odnosno obavljanje privatne prakse izvan re­dovnog radnog vremena u javnoj zdravstvenoj ustanovi biti konačno riješeno i kako? Nije li ovo zapravo petrifikacija dvojnog rada liječnika, u javnom i privatnom zdravstvu?

17. Postoji li opasnost da se osnivanjem društava od strane HZZO-a polako privatizira npr. i dopunsko zdravstveno osi­guranje i time ugroze zdravstvena ljudska prava starijih oso­ba?

18. Jamčite li da se neće uvoditi nove ili povećavati stare parti­cipacije? Ili smanjiti „košarica”?

19. Jamčite li da se dopunsko osiguranje za starije neće dodat­no tržišno oblikovati te povisiti iznad 70 kuna?

20. Jamčite li da se javno zdravstvo izgrađeno novcima gra­đana neće pretvoriti u privatno, nalik poznatom primjeru privatizacije društvenih poduzeća?