Kupiti ili ne kupiti, pitanje je sad. To nije dilema osobe dobre platežne moći, u dvojbi između dva ili tri primamljiva artikla u nekom od dobro opremljenih hrvatskih trgovačkih centara. U našoj „priči“ to je egzistencijalna dilema hrvatskog umirovljenika koji uvijek iznova, prije nego što krene kupiti osnovne prehrambene namirnice, svaki euro prevrne više puta. Sila neimaštine ga tjera da provjeri financijsku konstrukciju za taj mjesec, za cijeli mjesec. Što jesti nakon što si podmirio visoke režijske troškove i pristojbe za lijekove? Šekspirijanska tragedija na hrvatski način zvana umirovljenička realnost.
Što si doista mogu priuštiti naši umirovljenici uvjerili smo se iz prve ruke. Obišli smo neke od gradskih tržnica, a bili smo i u prehrambenim dućanima koji pripadaju najpoznatijim trgovačkim lancima u našoj zemlji.
Tko ulovi suhi patlidžan
Tržnica Kvatrić, srijeda rano poslijepodne, pristojna ponuda, cijene visoke. Umirovljenici kruže tržnicom, pregledavaju, šarenilo voća i povrća mami. Strašljivo pitaju za cijene. Mnogi od njih kupuju tek jedan grozd, tek toliko da se kod kuće malo zaslade. Zastajkuje se kod štanda s medom i pčelinjim proizvodima. To je štand za parenje očiju. Tu se ne kupuje.
78-godišnja Božena je kupila dvije korabice za varivo: „Ne trošim svaki dan. Suzdržavam se od kupovine po tri, četiri dana a onda si kupim nešto što volim. Da tako ne radim, što bih si mogla priuštiti? Pa, ne kupujem ni kruh i mlijeko svaki dan“, požalila nam se i otišla kupiti još pola kilograma mandarina.
Dolac, subotnje kasno prijepodne, 80-godišnji Branko kupuje orahe, očišćenu jezgru. Objašnjava nam kako je to zdrava poslastica. Zdrava za mozak i srce pa čak i protiv anemije. „Kupio sam 200 grama jezgre oraha. 100 grama za suprugu i 100 grama za mene. Dvjesto grama sam platio 2 eura. To mi je priuštivo. Više od toga ne mogu kupiti. Supruga je kod kuće, bolesna je i teško hoda. Nisam ni ja najbolje, ali netko mora u nabavku. Kupio sam dvije paprike, jednu tikvicu i četiri mrkve. Nekad smo voće i povrće kupovali na kilograme, sad ih kupujemo na komad. To je tako. Ima i dobra strana – kad kupuješ male količine, trgovci ti ne podvaljuju trulu robu“, uz osmijeh nam govori ovaj 80-godišnjak dok se lijevom rukom oslanja o štap, a u desnoj drži vrećicu s kupljenom robom.
Glad ne poznaje sram
Tržnica Trešnjevka, subota rano poslijepodne, netom prije zatvaranja tržnice. Troje starijih ljudi strateški raspoređenih po tržnici prekapaju po voću i povrću koje su trgovci ostavili sa strane da se posluže oni koji žele ili bolje rečeno moraju. Jedan od njih je 69-godišnji Mišo, operirao je kičmu i teško se saginje. Pojašnjava nam da je u invalidskoj mirovini, kako on kaže, mizernoj. „Nemojte me, molim vas, fotografirati. Dosta je što sam spao na ovo. Na neki način sam se privikao. Što ću? Moram. Samac sam i živim u malom stanu u derutnom stanju. Idem i u pučku kuhinju preko ceste, tu kod svetog Josipa“, ispričava se za trenutak pa nastavlja: „Marija!“, doziva ženu na drugom dijelu tržnice, „Marija, dođi, ima i za tebe. Ovi patlidžani su skroz dobri, nisu previše uvenuli“.
Ostavljamo Mariju i Mišu da neometano „kupe“ što su našli sa strane, a u međuvremenu se javlja jedan od trgovaca dok sprema dobru robu u plastične kašete i pojašnjava nam da je to svakodnevni prizor te da su teške životne okolnosti ljude primorale da zaborave na sram i nelagodu.
Dan za tužnu radost
Utorak je popularan i dinamičan dan za umirovljenike jednom u mjesecu. To je dan od kupovine zahvaljujući 10-postotnom popustu u dućanima poznatog trgovačkog lanca. Tad su svi proizvodi sniženi 10 posto: oni koji se prodaju po redovnoj cijeni i oni koji su na akcijskim cijenama. Umirovljenicima je svaki popust dobrodošao. I onaj najmanji.
Saznali smo od trgovaca da taj dan imaju gužvu jer umirovljenici doslovce navale kupovati. Najviše se kupuju jaja, meso, mliječni proizvodi, riža i tjestenina, ali i deterdženti za pranje posuđa i rublja, toaletni papir i papirnate maramice. U redu na blagajni prišli smo 75-godišnjoj Sonji koja nam je rekla da uvijek kupuje najjeftinije mliječne proizvode. „Jako volim jogurt i acidofilno mlijeko, ali mi je glavni kriterij kod odabira cijena“, prokomentirala je Sonja. Od mnogih ćete umirovljenika čuti da ako je baš nešto jako hitno, da će otići u dućan i kupiti tu namirnicu. Ali, za malo veću kupovinu čekaju popuste.
Konceptualna trpeza za Božić
Vrijeme je adventa. Sad će hrvatski mediji ponavljati vijest koji će to pojedini hrvatski gradovi isplaćivati božićnicu siromašnim umirovljenicima. Misli se na one s najnižim mirovinama. Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović će jednako tako ponavljati, da svima bude jasno, da to nisu božićnice, već da je riječ o socijalnoj potpori. Kad smo već kod ponavljanja i utvrđivanja gradiva, mediji će naglašavati kako je vrijeme došašća ili adventa, vrijeme mira, darivanja, radosti, promišljanja, čežnje i iščekivanja.
Da se ne lažemo, za hrvatske umirovljenike to je vrijeme preživljavanja baš kao i u ostatku kalendarske godine. Svi oni koji su prisiljeni raditi u mirovini, radit će i tijekom blagdanskog vremena. Svi oni koji moraju birati između voća i lijekova, davat će prednost lijekovima i u ovo doba godine. Svi oni koji su sami i usamljeni, bit će usamljeni i tijekom adventskih radosti. Oni koji vole jesti ribu, najvjerojatnije ju neće jesti jer je skupa. Doduše, oni koji su pokretni i imaju koliko-toliko fizičke snage, možda se i proguraju do porcije bakalara na nekom od gradskih trgova kad su gradske vlasti u predbožićno vrijeme darežljive i velikodušne. Prosječna umirovljenička trpeza je i u blagdansko doba poluprazna, neprimamljiva, monokrona i monotona.
Blagdanska trpeza naših umirovljenika može biti obogaćena okusima, bojama i mirisima samo uz pomoć njihove djece i unučadi, pod uvjetom da su im oni u stanju pomoći. Siguran i unaprijed pripremljen umirovljenički božićni meni sadrži ljubav, vjeru i neotuđivu radost srca i duha unatoč svemu, a ostalo je kako bude.
Melita Funda
