Negdje sam pročitala da je, nakon vode, čaj najviše konzumiran napitak u svijetu. Kava i čaj dva su najomiljenija napitka cijenjena zbog svojeg bogatog okusa, stimulativnog djelovanja i ugode koju donose. Osim njihova okusa i mirisa, istraživanje je pokazalo da kava i čaj nude i niz zdravstvenih prednosti. Ispijanje kave ili čaja može biti način na koji počinjete jutro sami ili u društvu, te tijekom dana dok razgovarate o uslugama koje vaša lokalna zajednica pruža osobama treće životne dobi. Primjerice radionice i predavanja za osnaživanje starijih osoba, popust na ulaznice za programe ustanova u kulturi, sportske aktivnosti, programe cjeloživotnog učenja, usluge zdravstvene njege ili fizikalne terapije u kući.
Engleski književnik William Shakespeare davno je rekao: “Naša sudbina nije zapisana u zvijezdama, već u nama samima.” Najteže je kada više nemaš kome ispričati kako ti je protekao dan, pa zastaneš i sjetiš se da onaj kome si nekad sve pričao više nije tu. Ne boli samo odsustvo od navika, boli praznina, boli to što šutiš, a nekada si pričao s osmijehom. Nikada ne znaš kada ćeš nekoga vidjeti posljednji put. Zato uvijek treba dobro promisliti prije nego li se obrušimo na neku osobu. Promislite malo o tome kada ste s nekim u društvu. Ne znaš koliko ćete još dana biti zajedno i kako će završiti vaša zajednička priča. Pazite da vaš razgovor ne završi nekom ubojitom uvredljivom riječi, jer ako se nešto dogodi nikada si nećeš oprostiti taj trenutak. Najveći dar koji nekome možeš dati je vrijeme, jer kada daješ vrijeme, daješ dio svog života koji se nikada više neće vratiti.
Usamljenost nije kada si sam. Usamljenost je kada znaš da imaš toliko toga za pružiti, a nemaš kome. Mi smo programirani za osjećati povezanost. Ona je usađena u naše biološko ustrojstvo. Od trenutka kad se rodimo povezanost nam je potrebna da bismo napredovali u emocionalnom, fizičkom, duhovnom i intelektualnom smislu. Pripadanje je urođena ljudska želja, želja da budemo dio nečega što je veće od nas. Često se prilagođavamo drugima i tražimo njihovo odobravanje, a to ne samo što su jalove zamjene za pripadanje, nego nerijetko i prepreke njegovu ostvarenju. Kada žele ljudi se jave, kada namjeravaju doći pojave se, kada vole bore se, sve ostalo su samo izgovori. Ljudi se ne mijenjaju, oni samo jedno vrijeme igraju određenu ulogu radi svojih interesa.
Nema čovjeka čiji se život odvija baš onako kako on to želi ili kako si je zamislio. Malo je onih koje nije ništa iznenadilo u životu, tko nije bio nesretan. Umirovljenica Vera požalila se nedavno kako se u njezinom životu od odlaska u mirovinu sve okrenulo naopačke: “Od poduzetne i energične žene pretvorila sam se u apatičnu i pesimističnu osobu. Osjećam veliki manjak energije. Ništa više nije kao prije, sve čega se uhvatim propada već u startu.”
Često možemo pročitati kako su građani posljednjih nekoliko desetljeća otupili, oguglali na razne ružne vijesti, potonuli u depresiju ili u sveopću ignoranciju i ravnodušnost. Otuđeni jedni od drugih osjećaju se prevareni, izigrani i manipulirani od države i tzv. političkih elita. Analitičari naših dnevnopolitičkih zbivanja to navode i kao jedan od glavnih razloga slabog izlaska glasača na nedavno održanim lokalnim izborima. “Dođe vrijeme kada ti je jedino što želiš mir. Mir u glavi i u srcu”, kaže umirovljenik Jakov. Život nam je pokazao koji ljudi vrijede naše pažnje. Dođe vrijeme kada se poželimo odmaknuti od ljudi koji jedno govore, drugo misle, a treće rade. Želimo iskrene, poštene i normalne ljude oko sebe, a ne one zbog kojih ćemo biti neraspoloženi. Postoje tišine koje samo mi čujemo koje sami razumijemo i osjećamo.
Poštujte sebe dovoljno da odete od svega što ne prija vašem srcu i što vrijeđa vašu dušu. Življenje punim plućima i srcem sastoji se od toga da živimo iz osjećaja vlastite vrijednosti. To znači da razvijamo hrabrost, suosjećanje i povezanost kako bismo se ujutro probudili i pomislili: “Bez obzira na to što ću danas uspjeti obaviti, a što neću, ja sam dovoljno vrijedna (vrijedan).”
Mnogi se ljudi užasavaju promjena pa tako i gospođa Vera. Za početak ona bi se trebala suočiti sa svojim dubokim nesigurnostima u novonastalim okolnostima. Mnogi ljudi teže samoizolaciji kada se suoče s velikim problemima. Zato moraju izaći i naći se s drugim ljudima koji imaju slične probleme. Mogu se naći uz kavu ili čaj. Kažu da se nakon šalice čaja duša bolje osjeća i da čaj ima neprocjenjivu vrijednost, jer dok s jedne strane oštri i potiče osjetila, s druge strane vodi ka miru i opuštenosti. To je snažna i vrlo korisna kombinacija!
Život me naučio da se ne vrijeđam, već da na vrijeme izvlačim pouke. Da ne govorim drugima o svojim strahovima, jer će ih kasnije iskoristiti protiv mene. Da ne otvaram dušu, kako ne bih postala meta manipulacije, da ne povjeravam tajne ni onima koji mi žele dobro, jer sutra mogu postati glasnici mojih neprijatelja. Tako je to u životu! Jedni ljudi odlaze, a drugi dolaze. U životu je bitno na vrijeme zaustaviti se i shvatiti koje stvari nisu vrijedne borbe. Čemu izgarati za nekoga kome vaša svjetlost ništa ne znači. Koliko se samo emocija izgubi dajući ih nekome tko ih ne zna cijeniti. Koliko smo puta ruku pružili, a kada je nama trebalo ništa nismo dobili. Treba se okružiti dobrim ljudima, onima koji su iskreni pa makar to bio mali krug ljudi. Sve je to život koji nas nauči mnogim stvarima, ali tek kada ih debelo osjetimo na svojoj koži. Kada ih platimo živcima, ali još više i srcem. Zato na kraju dana kada uz šalicu čaja rezimirate što ste sve obavili, da li su vas posjetili ili nazvali članovi obitelji ili prijatelji, koliko ste sati šetali… sjetite se da iako sve izgleda kao da imamo još vremena, bez obzira koliko imate godina nikada nemate dovoljno vremena da nekome bliskom kažete: “Volim te”.
Drenka Gaković
