Prije nekoliko dana premijer Plenković je dao dijagnozu: „Glavni problem Hrvatske za Vladu u trećem mandatu su plaće, mirovine i priuštivo stanovanje. Iz mojeg kuta gledanja za treći mandat, to nam je najbitnije, zato i ide ovaj paket i poreznih reformi i nacionalne stambene politike i dijela reformi u ugostiteljstvu, odnosno u domeni turizma koji su svi međusobno itekako povezani”. Ranije je najavio da će Vlada RH izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju redefinirati formulu za usklađivanje mirovine u omjeru 85:15, povećati staž majkama sa 6 na 12 mjeseci za svako dijete, uvesti godišnji dodatak na mirovinu (13. mirovina), kao i da će nastaviti povećavati mirovinu kroz bonifikacije za umirovljenike. Ako premijer misli ovim akcijama „popraviti“ mirovine, onda mu je pogrešan kut gledanja!
Efekt novog usklađivanja – kuglica sladoleda
Stalno slušamo kako premijer govori o povećanju mirovina od 72 posto u njegovu mandatu od 2016. godine. A to baš i nije točno! Prema zakonskoj odredbi u Zakonu o mirovinskom osiguranju mirovine nisu povećane, već su usklađene s rastom plaća i potrošačkih cijena. To zakonsko usklađivanje od 2016. – 2024. iznosi 48,97 posto, a Vlada je svojim odlukama povećala obiteljske mirovine za 10 posto, dodatak na mirovinu preminulog partnera (oko 100 eura) i u dva navrata povećanje najnižih mirovina (3,13 + 3%). Dio povećanja je i posljedica povećanih plaća.
U zadnje dvije godine imali smo značajne postotke usklađivanja mirovina zbog povećanja plaća i galopirajuće inflacije: u 2023. čak 13,79 %, a sada u 2024. nešto manje – 11,65 %. Ni uz takve visoke postotke mirovine nisu došle na „zelenu granu“, jer su izgubile bitku s plaćama i inflacijom, a posebno s preskupom hranom. Uz službeno priznatu inflaciju, svako kućanstvo ima svoju inflaciju, koja zavisi od visine mirovine, a posebno o tome na što troši svoju mirovinu. Prosjek troška prehrane u EU iznosi 15-17 posto, kod nas u Hrvatskoj je 30-40 posto, a kod onih s niskim primanjima prelazi i 50 posto.
Jahanje mrtvog konja
I sada od premijera i ministra Piletića slušamo o famoznoj izmjeni formule usklađivanja, koja bi po njima trebala značajno popraviti male mirovine. Nije mi jasno, da li oni stvarno to misle ili nas svjesno „farbaju“ svojim obećanjima. Zadnje usklađivanje mirovina od 1. srpnja s velikih 7,46 posto na prosječnu mirovinu od 535 eura donijelo je iznos od 40 eura, po formuli 85:15 donijelo bi 48 eura (samo 8 eura više), a samo po većem parametru bi donijelo 56 eura (16 eura više).
Novo usklađivanje od 1.1.2025. bilo bi po staroj formuli (70:30) vrlo skromno, od 2-3 posto, jer je značajno povećanje plaća u državnoj i javnoj upravi od 32 posto bilo u ožujku. Nova formula 85:15 od 1. srpnja 2025. donijet će to veliko „famozno“ povećanje mirovina od „čak“ 2-3 eura više, čime bi ova Vlada opet „zaštitila“ državni proračun u kojem je nastao „krater“ nakon proljetnih (32%) i srpanjskih (82%) povećanja osnovica plaća. A uskoro će doći i povećanje koeficijenata! Nevjerojatna je brzina kojom donose odluke o svojim retroaktivnim povećanjima plaća (2.000-2.500 eura) u odnosu na izmjenu formule usklađivanja za 2-3 eura, za koju treba javna rasprava i dva čitanja u Saboru.
Porezna reforma – veliko ništa
U novoj poreznoj reformi opet je Vlada najprije mislila na vlastiti interes. Za obične „smrtnike“ osnovni osobni odbitak se diže s 560 na 600 eura, što za umirovljenike znači dobitak od 4 (četiri) eura, a sebi dižu cenzus za plaćanje poreza od 50.400 na 60.000 eura uz dobitak od 200 i više eura!
Novoj poreznoj reformi bili su u žiži porez na nekretnine, problemi umirovljenika ostali su po strani. Kako Vlada može objasniti da umirovljenicima s nižim mirovinama u tri godine isplati devet raznih dodataka, ovaj zadnji do 840 eura mirovine, a onda svima porezom na mirovinu iznad 560-840 eura, do kraja godine uzme dio ili čak cijeli dodatak? Drugi problem, koji ministru Primorcu nije ni u peti, a kamoli u glavi, su porezne olakšice za račune u privatnom zdravstvu zbog dugih listi čekanja, pa uplate u treći stup dobrovoljnog mirovinskog osiguranja, uplate za životna osiguranja ili dodatna dopunska zdravstvena osiguranja. A sve zbog toga što nam javno zdravstvo ne funkcionira, što nam razni „Beroši“ kradu zdravstveni fond, koji smo punili uplatama iz svojih plaća u radnom vijeku. Sve te uplate su do 2010. bile porezne olakšice!
Bezobrazluk države
Nevjerojatan je bezobrazluk države koja već godinama državnim poticajnim sredstvima (DPS) stimulira dobrovoljnu mirovinsku štednju s 100 eura za godišnju uplatu od 663,61 euro u neki mirovinski fond, a na svakoj mirovini uredno uzme porez na cijelu mirovinu. Na taj način od 99,54 eura državnih poticaja, država porezom na mirovinu natrag uzme 2/3 ili 66,31 euro. A tu opet postoje dvostruki kriteriji: kad za radnika taj godišnji iznos uplaćuje poslodavac, za njega je to porezno priznati trošak, dok za umirovljenike to nije, što ipak jako „smrdi“ na diskriminaciju. Nažalost, ovakve anomalije, plaćanje poreza na mirovinsku štednju, na račune za zdravstvo, na police životnih osiguranja, nisu bile predmet ‘veličanstvene’ porezne reforme od siječnja 2024., pa ni sada od 1.1.2025. Na sva usta svaki dan slušamo o najvećem rastu BDP-a od 4 %, a EU ima 1 %, o visokom kreditnom rejtingu kategorije „A“, o niskom javnom dugu, o najvećoj zaposlenosti ikada, a nigdje se ne spominje da Hrvatska ima najveće stope inflacije i PDV-a, kao i najniže udjele mirovina u plaći i BDP-u, po čemu smo na dnu država EU!?
Stigle „packe“ za Hrvatsku
I na kraju „svjetlo na kraju tunela“ – malo nade za neko poboljšanje mizernih hrvatskih mirovina stiže iz Europske komisije (EK), odnosno od Odbora za socijalnu zaštitu, koji svake tri godine usvaja izvješća o (ne)primjerenosti mirovina i analizi za svaku državu. Hrvatska je konačno dobila „packe“ na stanje u mirovinskom sustavu, u kojem se ukazuje da treba osmisliti pravedniji model usklađivanja s ciljem većeg udjela mirovina u prosječnoj plaći, posebno na zaštiti umirovljenika s niskim primanjima. Isto tako Europska komisija ukazuje na potrebu povećanja neoporezivog dijela mirovine, kao i na promicanje dopunske mirovinske štednje uz poticaje i porezne olakšice. Dakle, EK ukazuje na sve ono, o čemu već godinama pišem, a što ne stiže do ušiju onih koji bi trebali čuti, jer žive u svojoj oholosti i obećanjima!
Željko Šemper
