U svijetu svakih 5 sekundi od šećerne bolesti umre jedna osoba, a gotovo polovina je mlađa od 60 godina. Većina oboljelih boluje od šećerne bolesti tipa 2 koja se u 80 % slučajeva može spriječiti promjenom životnih navika. Budući da jedan od dvoje oboljelih u svijetu nema postavljenu dijagnozu šećerne bolesti, rano otkrivanje i liječenje su ključni u sprečavanju nastanka komplikacija ove bolesti. Podizanje svijesti o znakovima, simptomima i rizičnim čimbenicima su stoga od velike važnosti za pravodobno otkrivanje šećerne bolesti.
Mnogi ne znaju da su bolesni
U Hrvatskoj je 2022. godine prema podacima CroDiab-a (Nacionalni registar osoba sa šećernom bolešću) registrirano 388.213 osoba s dijagnozom šećerne bolesti. Ranija istraživanja pokazuju da barem još 120.000 ljudi u Hrvatskoj nemaju postavljenu dijagnozu tako da se procjenjuje da je ukupan broj oboljelih oko 500.000.
Dijabetes je bolest karakterizirana visokom razinom šećera (glukoze) u krvi, kao rezultat nesposobnosti organizma da proizvodi ili da koristi već stvoreni inzulin. Inzulin je hormon potreban za pretvorbu šećera u energiju. Dijabetes tip 1 obično se dijagnosticira u djece i mlađih odraslih osoba. U toj vrsti dijabetesa tijelo ne proizvodi inzulin. Samo 5 do 10 posto ljudi s dijabetesom ima tu formu. Uz pomoć terapije s inzulinom i drugim liječenjima, čak djeca s dijabetesom tip 1 mogu proživjeti dug, zdrav život.
Dijabetes tip 2 je najčešći oblik. Ili tijelo ne producira dovoljno inzulina ili stanice “ignoriraju” inzulin. Gestacijski dijabetes pojavljuje se za vrijeme trudnoće. To ne znači da je žena imala dijabetes prije oplodnje ili da će obavezno imati dijabetes nakon poroda. Međutim, u takvim slučajevima važno je slijediti savjete liječnika, tako da žena i dijete ostanu zdravi.
Često se događa da šećerna bolest ne bude dijagnosticirana zato jer mnogi simptomi izgledaju bezopasni. Međutim, istraživanja su pokazala da rano otkrivanje i liječenje smanjuje mogućnosti komplikacija. Znati na koje simptome treba pripaziti je ključ problema.
Važno je upoznati simptome
Dijabetes tip 1: učestalo mokrenje, neuobičajena žeđ, velika glad, gubitak tjelesne težine, jaki umor i razdražljivost.
Dijabetes tip 2: bilo koji simptom od tip 1, česte infekcije, zamućenje vida, ozljede na koži koje teško zacjeljuju, utrnulost dlanova i stopala. Međutim, ljudi s dijabetesom tip 2 često nemaju nikakvih simptoma.
Razumljivo, ako čovjek ima neki od tih simptoma, potrebno je da konzultira liječnika. Važno je istaknuti da je moguće spriječiti ili odgoditi pojavu dijabetesa tip 2 zdravim načinom života. S pozitivnim koracima, kao što je ispravna prehrana, smanjenje prekomjerne tjelesne težine i povećana fizička aktivnost, osoba može ostati duže zdrava i smanjiti rizik pojave tog tipa šećerne bolesti.
Ivo Belan
DEPOPULACIJA JAPANA
Lutke zamijenile ljude
Jedna od prepoznatljivosti Japana posljednjih godina postalo je sve starije stanovništvo i depopulacija. Tamošnja Vlada procjenjuje kako će do 2040. godine „izumrijeti“ 900 sela, odnosno da više nitko u njima neće živjeti. No, jedno takvo japansko selo po imenu Nagoro, koje je u par desetljeća sa nekoliko stotina palo na samo dvadesetak stanovnika oživjelo je zahvaljujući umirovljenici Tsukimi Ayano. Nakon što se umirovila vratila se iz velikog grada u rodno selo te se iz hobija počela baviti poljoprivredom.
Ubrzo je shvatila da joj ptice nanose veliku štetu usjevima te je krenula izrađivati lutke koje bi ih preplašile. No, kako su joj s vremenom počeli umirati stariji susjedi, odlučila je u spomen na svakog od njih izraditi lutku. U nekoliko godina došlo je do totalne depopulacije sela, zatvorena je osnovna škola, pa je Tsukimi napravila i lutke djece i nastavnika koji su nekoć boravili u učionicama i sportskoj dvorani. Lutke su se počele pojavljivati i na ulicama sela te je odnos lutaka i ljudi došao na omjer 10:1.
Njezina kreativnost postala je svjetski poznata te je na kraju oživjela selo, koje je postalo meta mnogobrojnih domaćih, ali i stranih turista koji dolaze u posjet.
„Nije mi problem živjeti u malom selu u mirovini, ali mi je svakako drago da sam svojim lutkama uspjela oživjeti selo“, zadovoljno kaže Tsukimi, kojoj za izradu jedne lutke treba prosječno tri dana.
I.K.
