Dr.sc. Branimir Bunjac, najaktivniji zastupnik Živog zida, posebno je poznat hrvatskim umirovljenicima po svojim brojnim istupima vezanima uz položaj umirovljenika i mirovinsku reformu.
Kada je prije dvije godine ušao u Sabor, obrazložio je kako su ga „za ulazak u politiku motivirali besperspektivnost mladih, propast srednjeg sloja i bijeda umirovljenika”. Nesvakidašnja empatija za starije osobe tog 46-togodišnjeg doktora povijesnih znanosti iz Međimurja, svakako daje i Klubu Živog zida važnu međugeneracijsku dimenziju. Jedan je od pet najaktivnijih zastupnika, koji s jednakom strašću nastupa pred praznom i punom sabornicom, odmjereno, beskompromisno i srčano.
Za saborskom govornicom prilikom prvog čitanja prijedloga izmjena i dopuna Zakona o mirovinskom osiguranju rekli ste kako je 2. mirovinski stup pljačka epskih razmjera. Zašto to smatrate?
Drugi mirovinski stup je Hrvatskoj, kao i drugim postkomuni- stičkim zemljama, nametnut od Svjetske banke metodom pritisaka i ucjena. Cilj te kvazireforme je bio da se državama uzme njihov najvrjedniji novac, onaj namijenjen mirovinama, i preda bankama na upravljanje radi ostvarenja ekstra profita. Nekoliko hrabrijih vlada, poput slovenske ili češke, odbile su uvođenje drugoga stupa već u startu, dok su druge, poput Poljske i Slovačke, od njega odustajale s vremenom.
Hrvatska, na žalost, i dalje ustrajava u održanju ovoga pogubnoga modela. Naime, do sada je u Obvezne mirovinske fondove prebačeno oko 100 milijardi državnoga novca, a zauzvrat smo dobili to da je proračunska rupa u HZMO ogromna i ne može se pokriti drugačije nego zaduživanjem. Upravo zbog toga nam je javni dug eksplodirao, kreditni rejting je pao, PDV je porastao sa 22 na 25 posto, zatvorena su mnoga radna mjesta, a istovremeno je omjer mirovina i plaća snižen s 50 na 37 posto s tendencijom daljnjega pada.
Najgore od svega je to što su mirovine iz 2. stupa u prosjeku za oko 600 kuna niže nego one iz 1. stupa. Dakle, dajemo 1/4 doprinosa bankama da bi država tonula u dužničko ropstvo, plaćamo više poreze i kamate na kredite, a sve zato da bi na kraju dobili niže mirovine! Očito je da imamo potpuni kolaps sustava sa nesagledi- vim štetnim posljedicama.
Podržavate li što će osiguranici iz 2. stupa dobiti dodatak na mirovinu od 20,25 posto?
Ne podržavamo jer su to dodatni troškovi države, a već sada imamo previsoki javni dug i nedostaje nam 18 milijardi kuna za isplatu mirovina. U 2020.-oj nedostajat će nam 20 milijardi. Umjesto da država destimulira ulaganja u 2. stup i pretvori ga u dobrovoljni, ona sada nekom vrstom mita pokušava uvjeriti radnike da ipak ostanu u nečemu što je pogubno na državu, ali i za njih same.
Kad bi drugi mirovinski stup postao dobrovoljni i time bio smanjen javni dug, automatski bi država plaćala 3-4 milijarde kuna manje godišnje kamata na dugove i tu bi se otvorio značajan prostor za povećanje mirovina.
Poznato je da osiguranici s ispodprosječnim plaćama primaju niže mirovine iz 2. stupa, no vi upozoravate da je cijela formula štednje u II. stupu neisplativa i za one koji primaju iznadprosječne plaće (7.500 kuna). Kako to obrazlažete?
Primjer izračuna je sljedeći. Ako netko ima neto plaću 7.500 kuna mjesečno daje otprilike 500 kuna u 2. stup ili 6.000 kuna godišnje. Zbog toga jer je drugi stup generirao rast PDV-a sa 22 na 25 posto isti radnik plaća oko 200 kuna poreza mjesečno više nego ranije ili oko 2.400 kuna godišnje.
Nadalje, obitelj koja, primjerice, ima stambeni kredit, mora plaćati oko 400 kuna više kamata nego da je javni dug bitno niži, a kreditni rejting države viši. Znači, tu ode još oko 4.800 kuna godišnje. Sve zajedno jedan zaposlenik plaća oko 13.200 kuna doprinosa, kamata i poreza za 2. stup godišnje i tako 30 do 40 godina zaredom, e da bi zauzvrat imao oko 1.000 kuna mirovine iz drugoga stupa kroz desetak godina „uživanja” mirovine (ako računamo prosječni životni vijek u RH).
Znači, za svaku kunu koju ćemo dobiti iz 2. stupa dali smo barem četiri kune, a govorili su da ćemo na svaku uloženu kunu imati dvostruku dobit! To je ta pljačka koju sam spomenuo, a kvaka je u tome što se troškovi poreza i kamata ne računaju kao ulaganje u 2. stup već se eufemistički koristi naziv „tranzicijski troškovi”.
S tzv. ušteđevinom iz 2. stupa ne može se dobiti čak ni hipotekarni kredit. Vi ste i sami rekli da taj novac zapravo i ne postoji. Zašto je tomu tako?
Banke ne govore istinu kada kažu da novac u 2. stupu predstavlja štednju. Štednjom se može slobodno raspolagati, a umirovljenici ne samo da to ne mogu, nego nemaju ni pravo glasa u četiri obvezna mirovinska fonda pri bankama. Njihovim novcem, međutim, slobodno raspolažu fond menadžeri za svakakva mutna ulaganja i za isplate svojih plaća koje u prosjeku iznose 17 tisuća kuna!
Neki misle da u 2. stupu postoji gotovi novac, ali njega nema. Tamo su vrijednosni papiri koji se tek trebaju unovčiti jednoga lijepoga dana kada će svatko od nas ići u mirovinu. Da li će se moći unovčiti i po kojoj cijeni to ćemo tek vidjeti, obzirom da su OMF-ovi ulagali u dionice Agrokora, Petrokemije, Uljanika i drugih teških gubitaša.
Rekli ste da hrvatsku II. stup košta 100 milijardi kuna, kako bi u konačnici građani imali niže plaće i manje mirovine. Kako to komentirate?
Izračuni ozbiljnih ekonomista pokazuju da smo do sada platili oko 50 milijardi kuna više PDV-a i još 50 milijardi kuna više kamata zbog 2. stupa. To su ti tzv. „tranzicijski troškovi” koji što je još gore, nikada ne prestaju, već će se i povećavati zbog daljnjih izdvajanja u 2. stup.
Gdje je Hrvatska po adekvatnosti mirovina u odnosu na zemlje Europske unije i bivše Jugoslavije?
Žalosno je reći, ali Hrvatska je po razini mirovina ne samo na dnu Europske unije, već i na području bivše Jugoslavije. Čak i BiH i Kosovo imaju povoljniji omjer mirovina i plaća u odnosu na RH. Naš postotak od 37 posto je europski raritet, a uskoro bi mogao postati i svjetski. Gori od nas će biti još samo Čile, koji je jedina zemlja s modelom 2. stupa kao i Hrvatska. Tamo mirovine trenutno iznose 20 posto prosječne plaće.
Koji je vaš prijedlog mjera za podizanje mirovina i popravljanje umirovljeničkog standarda?
Živi zid nudi sveobuhvatna rješenja mirovinskoga sustava. Prije svega to činimo jer smatramo da naši umirovljenici zaslužuju dostatna primanja za neovisan život po svim mjerilima građanskog standarda. Ako nećemo brinuti za naše roditelje, bake i djedove imamo li pravo očekivati da će netko sutra brinuti o nama samima?
Nadalje, smatramo da mirovine ne predstavljaju trošak državi nego mogućnost za rast putem javne potrošnje i ušteda u proračunu. Već smo dali u saborsku proceduru naše prijedloge zakona o zajamčenoj minimalnoj mirovini i nacionalnoj naknadi za starost. Uveli bismo minimalnu mirovinu od 3.200 kuna za nekoga tko ima 40 godina staža i 1.060 kuna naknade za nekoga tko nije ostvario pravo na mirovinu, a stariji je od 65 godina.
Uz to, predlažemo da se uvede mogućnost da umirovljenici nakon smrti partnera zadrže pravo na svoju mirovinu, ali i na dio partnerove. Zalažemo se da uvjeti za mirovinu budu 40 godina radnoga staža i 65 godina života. Uveli bismo povoljniji način izračuna mirovina i njihovog usklađivanja od postojećega. Ukinuli bismo HRT pristojbu kao parafiskalni namet i izvor mnogih ovrha. Imamo jasne i razrađene planove i računice kako umirovljenicima povećati mirovine i obraniti ih od rastućeg siromaštva.
Što biste učinili s mirovinama po posebnim propisima?
Povlaštene mirovine uzimaju između pet i osam milijardi kuna godišnje. Nemamo ništa protiv da pojedine skupine umirovljenika imaju posebna prava, poput obitelji poginulih hrvatskih branitelja, ali smatramo da je potrebno napraviti reviziju povlaštenih mirovina na način da ih prestanu dobivati oni koji su ih ostvarili nezasluženo. Također mislimo da je sredstva za povlaštene mirovine potrebno osigurati u izdvojenom fondu, a ne na teret HZMO-a.
Što ćete, kao saborski zastupnik, poduzeti ako ovi prijedlozi mirovinske reforme budu usvojeni?
Nastavit ćemo djelovati u pravcu stvarnih, a ne kozmetičkih promjena. Pozvat ćemo umirovljenike da daju svoj glas onim strankama koje će se prema njima odnositi s punim poštovanjem, a ne samo kao zaboravljenom dijelu društva koje treba u predizbornim prigodama spominjati radi zavaravanja vlastite savjesti. Naš je konačni cilj umirovljenike pretvoriti u neovisan, ravnopravan i aktivni dio društva. O tim pitanjima s nama neće biti ni najmanjeg kompromisa. Nama je doista stalo do dobrobiti petine zaboravljenih i zanemarenih hrvatskih građana!
