SSSH danas okuplja više od 100 tisuća radnika, organiziranih u 26 sindikata među kojima je, od davne 1993. godine, i Sindikat umirovljenika Hrvatske. Razlog ovog međugeneracijskog združivanja krije se u sindikalnoj borbi nekadašnjih radnika za dostojanstven život nakon radno aktivne dobi, odnosno brizi o pravima umirovljenika i unaprjeđenju mirovinskog sustava. Stoga, kada Mladen Novosel, predsjednik SSSH-a, govori o „plaći i radu po mjeri čovjeka“ ne zaobilazi ni umirovljeničke teme jer nema izravnije veze od one između plaće i mirovine.
- U ovogodišnjem prvomajskom govoru niste zaboravili umirovljenike i istaknuli ste važnost reguliranja plaća radi sadašnje i buduće mirovine. Zašto je to, kako tvrdite, ključan hrvatski problem?
Dugogodišnja je praksa i pravilo da mali i srednji poduzetnici, što obuhvaća kompletan turistički sektor ili male trgovine, službeno isplaćuju minimalnu bruto plaću. Nebrojeno su me puta pitali, kada bih primjerice ušao u pekarnicu, hoćete li nam podignuti plaću, misleći na minimalac koji vlada krajem godine utvrdi za naredno razdoblje, jer to je ono što što čitava vojska radnika dobiva na svom bankovnom računu. Ostalo se isplaćuje na crno ili kroz nešto zakonski neoporezivo, smišljeno zato da plaće izgledaju bolje i da poslodavac zadrži dobit. No, pitanje je kako će jednog dana izgledati mirovina radnika kojemu se samo iz te minimalne plaće odbijaju doprinosi za mirovinsko. Dakle, priča o povećanju današnjih plaće, izravno je povezana s većim mirovinama u budućnosti.
Vladini milodari
- SSSH priprema kampanju za izmjenu mirovinskog sustava. Na što ste se orijentirali i mislite li da postoji neko dugoročno, održivo rješenje?
Rješenje su sektorski kolektivni ugovori, dakle da se naglasak s minimalne plaće stavi na tarife za najjednostavnije, srednje složene i visoko složene poslove koje bi obvezale poslodavce. To nije naročito složeno i rješava se zakonskim proširenjem kolektivnog ugovora. No, pojavljuju se dva problema jer poslodavce koji nemaju sindikalno organizirane radnike, nitko ne nadzire, niti upozorava da se plaće trebaju isplaćivati prema tom proširenom kolektivnom ugovoru. S druge strane, apsurdno je da ni Državni inspektorat, ni Porezna uprava nisu kadrovski ekipirani, ni stručno osposobljeni da provode takav nadzor. Na prvomajskom sam okupljanju zato predložio da se nekom uredbom ili posebnim zakonom obveže poslodavca da, primjerice, kvalificiranog radnika koji obavlja kvalificirani rad, ne može prijaviti na minimalnu već zakonom utvrđenu plaću.
Sve se to odražava na sadašnje i mirovine budućih umirovljenika. Zato bi se i sami radnici trebali socijalno osvijestiti jer većina ih ne razmišlja što će biti kada dođe vrijeme za mirovinu. Ponudi li im poslodavac neki neoporezivi dio na plaću oni prihvaćaju jer novac im treba sada. Mali je broj onih koji znaju da se iz tog dijela ne uplaćuju doprinosi za mirovinu i to je odgovor na pitanje zašto tako malo novca ulazi u mirovinski fond i zašto svake godine nedostaje ogroman novac za isplatu mirovina. Vlada taj nedostatak krpa iz proračuna i javlja se apsurdna situacija u kojoj iako uplaćujemo u mirovinski fond, moramo prihvaćati vladine milodare.
Drugi stup će se urušiti
- Kakav je stav SSSH prema obaveznom 2. mirovinskom stupu kojim upravljaju bankarski fondovi i koji pogoduju samo onima s visokom plaćom? Većina postsocijalističkih zemalja Europe ga je ukinula, transformirala u dobrovoljne ili ga nije ni uvela. Zašto ga Hrvatska i dalje forsira?
Početkom stoljeća, u vrijeme visokog rasta BDP-a, govorilo se da treba ulagati u fondove i životna osiguranja jer taj će se novac oplemenjivati i omogućavati ugodan život budućih umirovljenika. Bila je to utopija jer naši su fondovi ulagali u propale hrvatske tvrtke koje je trebalo spašavati i kao takve nisu ni bile u stanju kapitalizirati našu štednju. Nakon ovih dvadesetak godina vidimo da radnici s prosječnim plaćama, kojima je 2. stup bio namijenjen, nisu dobili ništa. Radi se o nevjerojatnom novcu od kojega su profitirale banke i država. Zato se o njegovom ukidanju ne razmišlja, 2. stup još je uvijek krava muzara, fondovi se pune, banke su zadovolje, ali to će se kad-tad urušiti.
- Prošle se godine oko 80 posto umirovljenika odlučilo za mirovine iz 1. stupa. Pod pritiskom financijske industrije, Vlada je donijela brojne izmijene mirovinskog zakona o 2. stupu povećavajući udio državnog mirovinskog dodatka na 27 posto i uvođenjem mogućnosti podizanja 20 posto „ušteđevine“ u gotovini. Taj se novac, dakle, ne koristi kao zaštita od siromaštva u starosti?
Umjesto da je vlada nakon dvadeset godina napravila analizu, posegnula je za dva mamca, povećanjem dodatka i jednokratnom isplatom. Pitanje je kome se isplati posegnuti za tih 20 posto isplate jer upravo se za toliko umanjuje i mirovina. Dakle, to eventualno može koristiti samo onima koji su čitav radni vijek imali visoku plaću i takvu jednokratnu isplatu mogu iskoristiti za dodatno ulaganje, odnosno povećanje kapitala. Drugi koji su se odlučili za to zapravo su podmirivali dugove prije odlaska u mirovinu koja im je posljedično bitno niža.
Licemjerje socijalne politike
- Članovi SUH-a uvijek se rado odazivaju na sve vaše akcije i prosvjete, ali dojam je da radnike ne zanimaju umirovljeničke teme. Može li se to promijeniti?
Kada ostvarimo cilj ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, odnosno kada konačno postanemo tržišno primamljiva zemlja, konkurentna i za radnike iz Europske Unije, tada ćemo više razmišljati o socijalnoj sigurnosti u budućnosti i biti spremniji sudjelovati u toj problematici. To neće biti kroz godinu ili tri, ali za desetak bi se godina možda mogla podignuti ta razina standarda u Hrvatskoj. Do tada naš je radnik opterećen malom plaćom kojom jedva pokriva tekuće troškove i o socijalnoj sigurnosti u budućnosti naprosto nema privilegiju ozbiljno razmišljati.
Rad za preživljavanje
- Kako gledate na relativno novu kategoriju u hrvatskom društvu – umirovljene radnike?
Nismo se naročito slagali s idejom o mogućnosti zapošljavanja umirovljenika na pola radnog vremena. Iako takav koncept pomaže egzistenciji još relativno zdravih umirovljenika, znali smo da će takvu situaciju poslodavci iskoristiti za još malo povećanja vlastitoga profita. Naš je cilj omogućiti umirovljenicima da kroz drukčije formule izračuna mirovina mogu živjeti barem donekle pristojno. Mnogi umirovljenici bez obzira na svoje zdravstveno stanje danas trebaju raditi kako bi preživjeli i to je licemjerje socijalne politike i države. Jedini koji ovdje uistinu profitiraju su poslodavci koji zaposlivši umirovljenika imaju manja davanja.
- SUH je nedavno proveo peticiju „Veće mirovine odmah!“ i u manje od dva mjeseca prikupio gotovo 34.000 potpisa. Podržali ste našu peticiju, kako generalno ocjenjujete našu suradnju?
Naša su iskustva pozitivna, surađujemo kroz razne akcije i prosvjede. U programskom dijelu ima mjesta za napredak, a pred nama je usuglašavanje zajedničkih stavova i time lakše provođenje nekih zahtjeva poput, primjerice, aktualne 13. mirovine. Postoje razne umirovljeničke udruge i stranke, ali mislim da je SUH najtransparentniji. Niste politička stranka i ne bavite se populizmom.
Igor Knežević i Barbara Zlatar
