UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Hoće li neki umirovljenici u domovima ostati bez Covid dodatka?

 

     Od zadnjeg dana travnja, kad su krenule isplate Covid do­datka, brižna kćerka Vesna Vujević iz Dicma prati hoće li njezin otac Blaž, koji je korisnik u split­skom županijskom domu za starije primiti svoj Covid dodatak od 1.200 kuna i priuštiti si bon za telefon, malo čokolade, vitamina, instant kave. Kako je došao i 3. svibnja, Ve­sna je, i sama invalidska umirovlje­nica, prionula na mobitel i započela nazivati. Prvo je nazvala, kako se i pristoji, u Dom, ali su joj tamošnje socijalne radnice objasnile da kako otac ima mirovinu nižu od 1.400 kuna, njegova mirovina i svi drugi prihodi idu odmah na račun Doma, jer razliku do pune cijene smještaja plaća Ministarstvo. Pa tako i Covid dodatak.

Vesna zove sve po redu

     Vesna je onda nazvala Centar socijalne skrbi u Sinju, no oni nisu znali hoće li Blaž dobiti Covid do­datak, niti kakav je propis za takve korisnike domova. Zvala je i lokalno mirovinsko, pa opet ništa. Onda je odlučila uhvatiti Boga za bradu, pa je nazvala Ministarstvo rada, miro­vinskog sustava, obitelji i socijalne politike RH, gdje je dobila nekog načelnika, kako kaže, koji joj je re­kao da se ne sjeća da su Sindikat i Matica umirovljenika postavljali ta­kav problem u pregovorima.

     Sjela je onda Vesna za stari kom­pjutor i uguglala Sindikat umirov­ljenika. Nazvala je i, gle, tamo su joj odgovorili kako će odmah uputiti službeni upit Ministarstvu. Odgo­vor iz Ministarstva je stigao vrlo brzo. Da, korisnici domova smje­šteni preko socijalne skrbi imaju pravo na Covid dodatak: „Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje poslalo je 27. travnja 2021. ustano­vama u sustavu socijalne skrbi koje pružaju uslugu smještaja starijim osobama obavijest o načinu isplate jednokratnog novčanog primanja korisnicima mirovine koji su smje­šteni u domovima, a s kojima    Zavod ima sklopljen ugovor o međusob­nim odnosima u vezi s pokrićem troškova smještaja iz mirovinskih primanja prema kojima se njihova primanja uplaćuju na žiro račune domova. Prema toj obavijesti do­movi trebaju isplatiti ovaj primitak korisnicima mirovine koji su ostva­rili pravo na isplatu jednokratnog novčanog primanja u odgovaraju­ćem iznosu i to prema dostavljenim popisnicima".

Upute su (ipak) poslane

     Ministarstvo u svom odgovoru posebno naglašava kako su „sred­stva za isplatu jednokratnog novča­nog primanja doznačena 29. travnja 2021. u korist računa domova, a trebala su biti isplaćena korisnicima s danom 30. travnja 2021. na način kako domovi dogovore s korisnici­ma ili njihovim skrbnicima". Nazvali smo stoga splitski   Dom i nakon više pokušaja dobili odgovornu osobu u knjigovodstvu koja je rekla kako nisu dobili nikakav dopis od HZ- MO-a, nego da su sami uputili upit. Nazvali smo i ravnateljicu jednog za­grebačkog doma i dobili isti odgo­vor kako nisu dobili dopis HZMO-a u vezi Covida. Pa smo onda provje­rili s rukovoditeljima HZMO-a koji su nam potvrdili da su uputili dopis na oko 600 adresa centara socijalne skrbi i domova za starije i nemoćne diljem   Hrvatske, a s kojima imaju ugovore u uplaćivanju mirovina na račune domova. Kome vjerovati?

     Činjenice ne lažu, a u ovom slu­čaju to je dopis HZMO-a, koji je možda prekasno upućen, no sigur­no je već stigao na odredišta. Možda je trebalo ranije reagirati s uputama, ali ono što zabrinjava je ignorantski odnos domova umirovljenika koji se nisu potrudili provjeriti trebaju li Covid dodatke s njihovih računa isplatiti korisnicima, dodatke koji su neovršivi, neoporezivi, osobna sredstva za barem kratko olakšanje života umirovljenicima u doba pan- demije. Mreža socijalne srbi očito je zamršena i nefunkcionalna, a žrtve su u ovom slučaju korisnici domo­va koji bi lako mogli ostati bez svog dodatka, ako ih netko ne nadzire. Za Blaža Vujevića iz Dicma znamo da će ga dobiti.

Jasna A. Petrović