UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

BORBA ZA NOVI CENZUS ZA DOPUNSKO OSIGURANJE

15 godina nemara i ignoriranja

     Na inicijativu predsjednica Sindikata i Matice umirov­ljenika, Jasne A. Petrović i Višnje Fortune 28. veljače 2019. godine u Ministarstvu zdravstva održani su razgovori s državnim tajnikom Tomislavom Dulibićem i su­radnicima te s ravnateljem Hrvatskog zavoda za zdravstve­no osiguranje (HZZO) Lucianom Vukelićem, pokušavajući postići dogovor o tri vitalna pitanja.

     Na prvom mjestu je bio zahtjev za povećanje cenzusa za oslobođenje od plaćanja premije dopunskog zdrav­stvenog osiguranja, koja nije mijenjana od 2004. godine, a pri svakom usklađivanju mirovina nekoliko tisuća novih umirovljenika izgubi to pravo zbog neadekvatnog cenzu­sa. Do sada je od 2012. smanjen broj umirovljenika koji su oslobođeni plaćanja dopunskog osiguranja za 260 tisuća, a zasigurno ih je barem stotinjak tisuća preminulo direktno uslijed nemogućnosti plaćanja dopunskog osiguranja i ne­mogućnosti liječenja uslijed siromaštva. Kad se tome doda kako je u zadnjih 15 godina prosječna neto plaća porasla za 66 posto, a prosječna mirovina za samo 37 posto, osta­je neshvatljivo da se toliko godina nije promijenio cenzus koji je 2004. iznosio za samca 1.939 kuna, a za člana kućan­stva 1.516 kuna. Petrović i Fortuna su zatražile da se uvede automatsko usklađivanje cenzusa prema iznosu godišnje linije siromaštva, koja ove godine iznosi 2.321 kunu za samca. Nije riječ o adekvatnom povećanju, ali bi ipak zašti­tilo zdravlje umirovljenika, no ravnatelj HZZO-a Vukelić je upitao hoće li ministar rada i mirovinskog sustava osigurati potrebna sredstva, što je iznenadilo sve nazočne. No, on je ustrajao na tome da je to stvar dogovora njega i ministra rada. Umirovljeničke čelnice su inzistirale da se do 1. srpnja ove godine riješi povećanje cenzusa, jer se više ne može dovoditi najsiromašnije umirovljenike u stanje straha od usklađivanja mirovine i mogućeg gubitka dopunskog zdravstvenog osiguranja.

     Državni tajnik Tomislav Dulibić je naglasio kako je Mi­nistarstvo zdravstva svjesno problema s cenzusom te da se nada da će udruženim snagama s ministrom financija uspjeti riješiti taj problem što je prije moguće. Nije, među­tim, izrazio jednako razumijevanje za zahtjev umirovlje­nika da se ukine dodatni zdravstveni doprinos na mirovi­ne od jedan posto, kojeg snosi proračun te od tri posto, koji se usteže iz mirovina koje su više od prosječne plaće u prethodnoj godini. Ravnatelj Vukelić je bio izrazito pro­tiv ukidanja, pitajući tko će nadoknaditi oko 170 milijuna kuna, ne uzimajući u obzir da nepravodobno liječeni umi­rovljenici pojačano koštaju zdravstveni proračun.    Umirov­ljeničke udruge ostale su kod svog prijedloga da se hitno promijeni način obračuna dodatnog zdravstvenog dopri­nosa od tri posto na način da se obračunava samo na iznos mirovine koji prelazi propisani cenzus od prosječne plaće u prethodnoj godini.

     Jedino što su sugovornici iz Ministarstva zdravstva pri­hvatili jest da se u konačni tekst Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstve­nom osiguranju uvrsti odredba o povećanju broja članova Upravnog vijeća s devet na 11, čime bi se omogućilo su­djelovanje predstavnika SUH-a i MUH-a.