Mirjana je rođena prije 72 godine u slovenskom Portorožu, kako kaže slučajno, jer su joj roditelji zapravo porijeklom iz Zatona kraj Zadra. Otac je bio „vojno lice“ pa je prvih pet godina života provela u Sloveniji, no otac se silno želio vratiti kući pa je uspio ishoditi premještaj u Zadar. Od Slovenije su ostale tek poneke uspomene, ali i slovenski jezik kojeg i dalje zna pričati, iako je kao mala djevojčica napustila tu zemlju.
S bivšim suprugom Mirjana je dobila dvoje djece. Kazala nam je kako baš i ne voli javno pričati o svojoj obitelji, pa nam nije htjela otkriti imena svoje djece, tek je rekla kako ima 54-godišnjeg sina koji radi kao kapetan na jednoj jahti, te 49-godišnju kćer koja je završila kozmetičku školu te sada živi u Šibeniku sa suprugom.
Sin joj pak ima kćer koja je krenula sličnim stopama, odnosno nedavno je diplomirala pomorsko pravo na Pomorskom fakultetu u Splitu. Mirjanina kćer pak nema djece.
„Suprug mi je bio pomorac, te sam umjesto klasičnog zaposlenja zapravo radila kao odgajateljica svoje djece, te kad je došlo vrijeme i organizacijske poslove oko izgradnje te uređenja kuće“.
Nakon rastave od supruga završila je za floristicu (cvjećarku) te se jedno vrijeme bavila prodajom cvijeća.
„Otvorila sam vlastitu cvjećarnu, sama sam u njoj radila, ali nakon pet godina postalo je prenaporno i nisam više mogla sama, pa sam je morala zatvoriti. Kasnije sam radila i u kuhinji jednog restorana kao kuharica. Ali moja ljubav je i dalje cvijeće“.
No, cvijeće nije njezina najveća ljubav. Naime, ono što je daleko najviše ispunjava je ples.
„Plesom se bavim već 40 godina, a isto tako usporedno i s folklorom. Naime, završila sam dva semestra škole folklora, točnije Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO, kod gospodina Ivana Ivančana, umjetničkog voditelja tog ansambla“.
Mirjana tako redovito sudjeluje u organizaciji plesnih folklornih susreta u Zadru i uživa u tome. Za predsjednicu Podružnice SUH-a Zadar izabrana je početkom 2023. godine, nakon što je nekoliko godina bila članica.
„Sada kada sam preuzela vodstvo podružnice glavni cilj mi je povećati članstvo i organizirati češća okupljanja umirovljenika. Naime, kada pričam s našim članovima, većinu njih najviše tišti samoća. Stoga starije osobe treba poticati na druženje, a nema boljeg druženja nego kad se u prostorijama podružnice pronađete sa svojim vršnjacima, koji imaju iste ili slične probleme, i razumiju vas jer su i oni u sličnoj situaciji.“
Cilj joj je, kaže, uvesti i više aktivnosti u podružnicu, održavati radionice ili uključivati članove u plesne skupine, ali i uvesti sportske aktivnosti koje se ne bi trebale zanemarivati ni u starosti s obzirom na zdravstvene koristi koje donosi.
S obzirom da nije ispunila uvjete za ostvarenje mirovine, Mirjana ostvaruje pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe. Riječ je o pravu za koje se izborio upravo SUH, te sada primatelji te vrste pomoći dobivaju 120,71 euro, a od nove godine će dobivati 150 eura. Dakako, trenutni iznos dovoljan je tek za podmirenje režija, ali Mirjana kaže da je bilo kakva pomoć države dobro došla. Upitali smo Mirjanu od čega onda živi.
„Naslijedila sam nekretninu te od iznajmljivanja uspijem uspijem solidno živjeti. No, evo ispred moje kuće često vidim starije osobe, umirovljenike, kako prebiru po kantama za smeće, uglavnom to rade rano ujutro da ih nitko ne vidi jer se srame. To je teško za gledati“.
No, Mirjana kaže kako ima i dosta umirovljenika u njezinoj blizini koji žive jako dobro, ali zato što su povratnici iz zapadnoeuropskih zemalja, pa ujedno imaju i iznadprosječne mirovine za hrvatske uvjete.
„Nažalost, još smo daleko od tog nekog zapadnog standarda, ali vjerujem da će s vremenom biti bolje“, optimistična je Mirjana.
Kako prati rad Središnjeg ureda SUH-a, izrazila je veliku podršku umirovljeničkim zahtjevima, među kojima kao najbitnije ističe novu formulu usklađivanja mirovina te da se uz redovno usklađivanje uvedu i izvanredna kako bi mirovine dosegnule barem 50 posto prosječne plaće.
„Svakako mi je zanimljivo i uvođenje 13. mirovine koja bi se dijelila jednom godišnje. Bilo bi lijepo kad bi na primjer pred novogodišnje blagdane svi dobili još jednu mirovinu. Cijene su puno više rasle u odnosu na mirovine posljednjih godina, moramo gledati svaki euro kako bismo izgurali mjesec. Umirovljenici nose cipele od maksimalno 20 eura vrijednosti, a tolike godine su se mučili, crnčili, radili, a ne mogu ni sjesti u kafić i platiti si kavu koliko im je skupa“.
Kao izlaz iz teške svakodnevne situacije Mirjana preporučuje druženje, novca ionako nema, ali zato starije osobe se ne smiju socijalno izolirati jer to može biti pogubno po njihovo zdravlje.
Igor Knežević
