Ovo je po mnogočemu bio poseban kraj godine, a Novu godinu naše članice iz Medulina su dočekale potpuno drugačije od svih dosadašnjih, bez zagrljaja, druženja i veselja. Uz to su Hrvatsku pogodili i razorni potresi. Trenuci koje su proživljavali s obiteljima koje su ostale bez svega, nisu im dali želju da se provesele onako kako inače sedamdesetgodiš- njakinje znaju, a niti da zapale lampice na boru koji su kitili danima. Članice su zadnji dan u godini, uz kolače i šampanjac, tiše nego inače, dočekali podne u jednom kampu u Premanturi.
Nazdravile su što je jedna ovako loša godina konačno za nama. Pjevale su “u danima tuge, u danima sreće… nadamo se da se 2020. ponoviti neće…”. Za potrebe fotografiranja su se zbile, što inače ne rade, kod vježbanja se udalje na par metara, kod kuće od muževa na pet metara, a od svekrvi po petnaest metara, dok njihovi muževi još nisu odlučili koju će razdaljinu uzeti od punica. Uključile su se u sakupljanje pomoći za nastradale, i dale priliku pokazati zajedništvo, nadajući se da ovo mora brzo proći.
Verica Vidmar
