Pitanje: Živim u zajedničkom domaćinstvu sa suprugom u stanu koji smo poklonili kćeri, a za sebe zadržali dosmrtno pravo stanovanja. Supruga i ja smo umirovljenici, s tim da je moja mirovina veća od njezine. Od kada je supruga u mirovini, ne želi plaćati ni lipe za zajedničke troškove režija, ali ni bilo kakve druge zajedničke troškove, odbija sve, jer tvrdi da onda nema novaca za svoje potrebe. Moje pitanje glasi: da li je supruga dužna plaćati zajedničke troškova, u kojem iznosu, a ako jest, na koji je način to moguće ostvariti. Moram napomenuti da ja uspijem zaraditi nešto dodat- no i obavljanjem povremenih poslova, a imam i naslijeđenu nekretninu. (B.K., Zagreb)
Odgovor: Pitanja uzdržavanja bračnih drugova regulirana su Obiteljskim zakonom koji određuje da su se bračni drugovi dužni međusobno uzdržavati, pomagati i snositi zajedničke troškove. Temeljem principa bračne solidarnosti kod pitanja uzdržavanja vodi se računa o stvarnim potrebama, mogućnostima i imovini svake osobe pojedinačno, odnosno bračnih drugova. Bračni drugovi prema trećim osobama solidarno odgovaraju za namire- nja tekućih potreba bračne zajednice. Međutim, Obiteljski zakon se većinom svojih odredaba o uzdržavanju, kao i sudska praksa, bave u pravilu uzdržavanjima i sličnom problematikom za slučaj prestanka braka tj. razvoda. Bračnim drugovima ostavljena je mogućnost da svoje imovinskopravne odnose reguliraju bračnim ugovorom, koji onda može biti temelj za potraživanja koja se u slučaju odbijanja dobrovoljnog izvršenja obaveza, mogu potraživati u sudskom postupku. Preporučamo Vam da napravite takav ugovor, kada već nema mogućnosti dobrovoljnog dogovora. Vaša supruga bi trebala plaćati dio iznosa za zajedničko kućanstvo, no rješenje za realizaciju je isključivo dobrovoljno, odnosno putem suda.
