U ožujku 2026. godine SUH je postao bogatiji za još jednu udrugu. Naime, u Krapinsko-zagorskoj županiji osnovana je Udruga SUH-a Đurmanec, a najveće zasluge za njezino osnivanje idu Štefici Pavić, koja je na osnivačkoj skupštini i izabrana za predsjednicu udruge. Stoga smo upitali Šteficu kako je uopće došla na ideju da osnuje udrugu SUH-a u Đurmancu.
„U našoj općini postoji registrirana jedna udruga umirovljenika, ali nas nekoliko željeli smo i želimo pokrenuti novi smjer i veću sveobuhvatnu aktivnost umirovljeničke populacije“, kazala nam je Štefica koja se prvo obratila Središnjem uredu SUH-a koji ju je uputio u sve potrebne aktivnosti kako bi se osnovala udruga, no već prvi dojam i kontakt sa Šteficom bio je vrlo produktivan, i odmah se vidjela velika želja, volja, a na kraju i sposobnost, jer je Štefici od prvog kontakta s nama do upisa udruge u registar udruga bilo potrebno doista rekordno malo vremena.
Upitali smo je koji su planovi u osnovanoj udruzi, i kakav je početni interes umirovljenika.
„Plan nam je da budemo aktivni u svim poljima, da kvalitetno organiziramo druženja, susrete, izlete, rekreacije, sportsko-kulturno-umjetnička zbivanja, radionice, predavanja na teme koje pokrivaju zdravlje, prava i zaštitu umirovljeničke populacije. Želimo da pokrenemo aktivnosti u našoj sredini koje bi pridonijele boljoj kvaliteti života u mirovini. Za sada postoji velika zainteresiranost mještana i imamo podršku od populacija različite dobi.“
Kako je udruga pravno postala aktivna početkom travnja, tada su i započeli sa svojim aktivnostima, za početak uredovni dan udruge je svake srijede.
„Vršimo upise članova, te planiramo našu prvu zanimljivu malu avanturu u vidu kratkog izleta u Međimurje. Za naše ostale planove i aktivnosti idemo dan po dan u planiranje i realizaciju istih. Nastojat ćemo da rad naše udruge bude zanimljiv i kao primjer drugima, a vrlo rado ćemo i od drugih učiti te surađivati s ostalim udrugama i podružnicama SUH-a.“
Inače, Štefica je svoj radni vijek provela na više različitih poslova i u raznim poduzećima. Počela je raditi nakon završetka srednje škole u tadašnjem velikom trgovačkom društvu Strahinjčica d.d., koja je devedesetih otišla u privatizaciju. Kako je u to vrijeme bila na porodiljnom dopustu, po završetku tog prava nije se imala kamo vratiti.
„I tada počinje moje jedno turbulentno i zanimljivo vrijeme koje me je stjecanjem okolnosti i mojom upornošću odvelo u potpuno novo područje rada. Onda tog nisam bila svjesna, ali danas znam da je to bio početak mog cjeloživotnog učenja i stjecanja novih znanja i vještina. Svoj rad započela sam u trgovini, kasnije u komercijali, da bi zadnjih 27 godina radila u knjigovodstvu, od toga zadnjih 20 godina u svojem knjigovodstvenom servisu, u kojem sam i danas prokurist.“
U mirovinu je otišla u srpnju 2024. godine, ali i dalje ima dosta radnih obveza kroz svoje razne angažmane. Zanimalo nas je i da li je zadovoljna s visinom mirovine, te kakav je život umirovljenika u Đurmancu i okolici.
„Mirovina mi je „mala“ za odrađenih 40 godina, te kao i mnogi drugi umirovljenici kojima zdravlje i mogućnosti to još dopuštaju ipak si nadopunimo još dodatnim radom svoj budžet. Kako je u našoj sredini bio trend privatizacije velikih tvornica i poduzeća, veliki dio ljudi se našao bez posla, te su godine prolazile i danas to ima učinak na visinu mirovine. Mirovine su male s jedne strane, a opet jedan mali dio umirovljenika je u prošlosti radio u susjednoj Sloveniji, pa ipak imaju nešto bolje i veće mirovine. Ljudi su radišni, nešto privređuju na poljoprivredi za svoje potrebe, pa si na taj način poboljšavaju svoju situaciju“.
Osim niskih mirovina, kao nedostatke u svojoj sredini navodi lošu prometnu povezanost s obližnjim zdravstvenim ustanovama, zbog čega su osobe koje nisu vozači ovisne o članovima obitelji i ostalima.
Upitali smo je i što misli o posljednjim izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju.
„Smatram da nije dovoljno i povoljno učinjeno, jer način i određivanje mirovine nije pravedan, a s obzirom da smo mi isto u Europskoj uniji, zašto naše mirovine ne prate europska prava i cenzuse, jer svi ostali parametri i cijene prate“.
Na kraju malo i o Štefici i njezinom hobijima. Rođena je 1965. u Krapini, sa suprugom Mirkom je u braku od 1988. te imaju dvije kćeri, starija Tina radi u zdravstvu u Dječjoj bolnici Zagreb, dok mlađa kći Maja radi u obrazovanju u jednoj zagrebačkoj školi.
„Baka nisam još, ali kada to postanem, nastojat ću biti dobra i aktivna baka, te si sve mislim da to kod nas bude u paketu od obje kćeri, jer i mi smo imali troje djece u kratkom vremenu, no nažalost prvo nam je umrlo“.
Iako ima puno obveza Štefica kaže kako uz dobru organizaciju uspije naći vremena i za hobije. Naime, imaju svoju obiteljsku kuću s velikom okućnicom, vrtom i nešto povrtnjaka i vinograda.
„Na neki način punim baterije kroz rad vani i uživam u svom cvijeću i zelenilu. Također volim uzgajati male domaće životinje za naše potrebe (purice, koke, patke). Imamo jednu lijepu, zahtjevnu zlatnu retrivericu Lindu koja isto traži pažnju i njegu. A aktivna sam i u radu našeg kulturno-umjetničkog društva Đurmanec. Članica sam ženskog vokalnog sastava LIRA. Jedanput tjedno imamo probe, vježbamo, nastupamo, družimo se. Povremeno imamo i aktivnu našu amatersku dramsku skupinu za koju ponekad pišem i adaptiram djela te glumim. Uglavnom dosta zanimljivo, nadasve aktivno provodim vrijeme, pa me osnivanje nove udruge dodatno motiviralo da radimo i stvaramo nešto novo, zanimljivo i kvalitetno u našoj sredini“, za kraj će Štefica kojoj očito ništa nije teško što rezultira i uspjesima na svim poljima.
Igor Knežević
