Posljednje nedjelje u veljači obasjane suncem na putu prema autobusnoj stanici prešla sam preko dječjeg igrališta i bila oduševljena velikim brojem razdragane predškolske djece zaokupljene dječjim igrama. Pred očima su mi filmskom brzinom proletjela sjećanja na moje djetinjstvo. Iako je od tada prošlo puno dana i godina uspomene su još žive. Vozeći se prema bolnici na brijegu iznad grada u mislima su mi proletjele fotografije iz gimnazijskih dana. Sjetila sam se bivših kolega i kolegica i naših zajedničkih školskih dana. Prisjetila sam se i onih koji su nas prerano napustili.
Zaokupljena tim mislima, na putu u bolnicu i posjetu bivšoj školskoj kolegici i prijateljici, zabunom sam iz autobusa izašla jednu stanicu ranije pa sam morala pješačiti uz brdo oko 15 minuta. Hodajući, razmišljala sam kako život može biti tako jednostavan i sretan, a kako ga često zakompliciramo. Cijeli život sastoji se od odnosa s nekim ili nečim ali, bilo da živimo sami ili u obitelji, na kraju se nažalost često dogodi da je čovjek u ključnom trenutku sam.
Zaputila sam se u posjet prijateljici s kojom se poznajem još od ranih gimnazijskih dana. Ona ima muža, sina i petero unučadi… ali dogodilo joj se jedno prijepodne da se spotaknula na kabl punjača i pala na pod u spavaćoj sobi. U padu je slomila bedrenu kost. Bila je sama u zaključanom stanu. Mobitel u dnevnoj sobi. Puzala je na stražnjici dok nije došla do mobitela. Unatoč velikoj boli bila je prisebna i nazvala svog muža koji je bio na poslu i alarmirala susjede. U međuvremenu, prije moje posjete, već je bila operirana. Operacija je trajala 6 sati, a nakon operacije još su je tri sata budili. Ja sam joj došla u posjet istog dana kada mi je javila što joj se dogodilo. Da bi došla do sobe u bolnici gdje je bila smještena morala sam proći kroz cijeli labirint hodnika s raznim cijevima na niskom stropu. U sobi s četiri kreveta osim moje prijateljice bile su još tri starije gospođe koje su imale razne prijelome i svaki je slučaj posebna priča. Jedna je slomila kuk padom sa svog kreveta dok je spavala, druga donji dio zdjelice, a jednoj je gospođi od udarca vrata u dućanu polomljeno rame.
Liječnici kažu da najveći rizik od padova imaju upravo osobe starije životne dobi kod kojih su česti prijelomi kostiju donjih udova kao što je bedrena kost. Nažalost, nakon prijeloma mogu nastupiti komplikacije i stoga se starijim osobama savjetuje da budu oprezni pri hodanju. Spriječiti padove može biti jednostavno, samo si treba uzeti vremena. Općenito, krećite se opreznije. Mnogi ljudi padaju kod kuće prebrzim prelaskom iz ležećeg u sjedeći položaj i iz sjedećeg položaja u stajaći te sve isto tako obrnuto. Također, napravite stanku prije korištenja ograde na stepenicama, bez obzira na to idete li gore ili dolje. Većina padova dogodi se u stanu i zato se savjetuje ukloniti sve opasnosti koje mogu dovesti do spoticanja.
To može biti razmještanje namještaja ili uklanjanje tepiha koji nemaju protuklizne gumene zaštite. Poželjno je u stanu ugraditi ručke i rukohvate koji će pomoći ukoliko se teže krećete. Rukohvati su ključni za sigurno korištenje WC školjke te za ulazak i izlazak iz kade. Preporuča se izbjegavati široku i predugu odjeću. Nemojte štedjeti na rasvjeti jer je neadekvatno osvjetljenje još jedna velika opasnost. Postavite jače žarulje gdje je to potrebno. Stavite sigurnosne noćne svjetiljke u spavaćim sobama i kupaonicama za bolje orijentiranje u mraku. Također se savjetuje ne hodati u čarapama jer iako su udobne one predstavljaju opasnost od klizanja. Ako baš ne volite biti u tenisicama ili papučama, možete kupiti protuklizajuće čarape.
Ali prije svega kontrolirajte svoje zdravlje i kosti. Primjerice, krhke kosti zahvaćene osteoporozom su lako lomljive. Uključite se u preventivni program vježbanja ili jednostavno hodajte. Hodanje potiče ljude da se osjećaju energičnijima zbog povećane razine krvi obogaćene kisikom koja teče kroz tijelo. Ljudi koji više borave u prirodi pokazuju bolju koncentraciju. Osim toga, šetnja je odlična i jednostavna tjelovježba. Umjesto kauča ili kafića, pravac u park i uživajte u zelenilu i proljeću koje smo toliko čekali.
Nakon posjete bivšoj školskoj kolegici i dugogodišnjoj prijateljici iz najstarije zagrebačke bolnice prošetala sam se nizbrdo do tramvaja. I opet sam se mislima vratila u prošlost, ali ovaj put prisjetila sam se dviju televizijskih serija koje smo mnogi gledali u neko davno vrijeme. Bile su to češka serija “Bolnica na kraju grada” i austrijska “Klinika Schwarzwald” koja se koncepcijski oslanja na uspješnu češku seriju. Obje su serije imale milijunski broj gledatelja, a i mnoge su mlade potaknule da upišu medicinski fakultet. Nažalost, stvarni život je daleko od televizijske ili filmske fikcije. Tako su i uvjeti u našim bolnicama daleko od idealnih. Ja sam bolnicu na brijegu napustila tužna. Stjecajem okolnosti nekoliko dana prije bila sam u društvu osobe koja je išla na pregled u jednu drugu zagrebačku bolnicu – koja se još obnavlja od potresa. Bojim se da će obnova, bude li se odvijala ovim tempom, potrajati još 10 godina. Sve je to za mene bilo stresno i moj je organizam to isto večer reagirao povišenom temperaturom.
Ovog mjeseca ispratit ćemo zimu i vrijeme je da napravimo detox, da očistimo svoje tijelo od nakupljenih toksina na prirodan i cjelovit način. Tijelo, neovisno o tome koliko je na ovome planetu, ima iznimnu sposobnost okrepljivanja, i to pogotovo kad je riječ o mentalnoj snazi. Pozitivan stav i vjera u bolje sutra su, neki kažu, pola posla. Toplije vrijeme i duži dani su stigli, unatoč tome što zima još uvijek pobjeđuje tijekom noći. Upravo iz toga razloga vjerojatno osjećate promjene i u svome tijelu, koje se mora boriti s ovim svakodnevnim promjenama temperature. Ne smijemo zaboraviti niti to da ova ugodna toplina pogoduje i razmnožavanju raznih virusa i bakterija, a utječe i na naš krvni tlak.
Pazite na svoje zdravlje, pozitivno razmišljajte i to dok hodate po svježem, ranoproljetnom zraku u prirodi koja se polagano budi iz svog sna. Ukoliko ste u sjećanju pronašli bilo kakve doživljaje, poput bezbrižne dječje igre, koji vas podsjećaju na djetinjstvo, slobodno se opustite i proživljavajte to iskustvo. Vizualizirajte u mislima. Dopustite djetetu u sebi da se nastavi bezbrižno igrati i plesati kroz život pa ćete zauvijek ostati mladi. Svi se sjećamo djetinjstva, vremena u kojem nismo imali puno briga i u kojem nam je glavna misija bila zabaviti se i družiti s prijateljima. A stare fotografije nam pomažu da se bar na trenutak vratimo u ta vremena.
Drenka Gaković
