Tiho, gotovo potajno preko ljeta 2024. godine Vlada je odlučila za gotovo 300 državnih dužnosnika brutalno povisiti plaće. To je učinjeno nedugo nakon što je HDZ s partnerima pobijedio na parlamentarnim izborima. Prvotno, da bi povećali šansu za pobjedu na izborima osjetnije su povećali plaće u javnim i državnim službama, a onda se eto čekalo ljeto i godišnji odmori kada će kritike javnosti zbog enormnog povećanja državnih dužnosnika ipak biti manje. Trenutak je dakako bio pogodan jer je i na početku novog mandata, pa se računalo da će do kraja mandata svi manje-više zaboraviti na to. No, umirovljenici definitivno to neće zaboraviti, s obzirom da za njihove mirovine nema takvog „magičnog“ povećanja, već im se mirovina povećava zakonskim usklađivanjem koje obično varira od 5 do 8 posto godišnje, ili nekih pedesetak eura godišnje.
S druge strane, vladajuća elita sebi je osigurala 1.500 pa do 2.600 eura povećanja neto plaće, odjednom, što je 3 do 4 puta više nego što je iznosila prosječna mirovina u ljeto prošle godine. Time su, malo je reći, vladajući pokazali socijalnu neosjetljivost, ali i stav „nije nas briga što će tko reći i misliti o nama s ovim potezom“. Sada pak uz svesrdnu medijsku pripomoć Hrvatske udruge poslodavaca ministri izjavljuju kako je neodrživo prijašnje povećanje plaća u javnim službama, pa će zato sada povećanje biti osjetno manje. Poučak je sljedeći, osigurali su veće plaće u javnim službama pred izbore, sada to niveliraju, ali jedini pobjednici ostaju oni, koji su sebi brutalno digli plaće i do 80 posto. Time su praktički pobijedili inflaciju za sljedećih desetak godina, jer ranijim umjerenim politikama povećanja svojih plaća tek bi oko 2034. godine došli do ovolikog iznosa plaće.
Antikoruptivna mjera, stvarno?
Ono što je svakako najupečatljivije ostalo pri tom povećanju je izjava vladajućih da smatraju da je to povećanje plaća antikoruptivna mjera. Netko bi tu izjavu mogao shvatiti kao da su u Vladi shvatili, s obzirom na povijest ministara s uhvaćenim prstima u pekmezu, da među njima uvijek ima onih sklonih korupciji. Pa tako netko kome je plaća dotad bila 2.300 eura i sada porasla na 4.000 eura neće više biti sklon korupciji. Hm, budimo realni, ako si sklon korupciji i 2.300 eura ti nije bilo dovoljno, neće ti biti dovoljno niti 4.000 eura. Još gore, a što su nedavni događaji pokazali, u slučaju i da kao ministar budete uhvaćeni u korupciji, ne brinite, uvijek će se naći neki dobro plaćeni posao za vas i nakon što izađete iz družbe, pardon službe. Toliko o toj antikoruptivnoj mjeri i borbi protiv korupcije u svojim redovima.
Treba svakako spomenuti da nitko ni od oporbenih saborskih zastupnika nije glasno reagirao na to enormno povećanje, ili barem u tim trenutcima ukazao na lošiji materijalni standard umirovljenika i da treba voditi računa da plaće dužnosnika rastu proporcionalno s rastom plaća radnika i prosječnim mirovinama. No, dakako, najteži krimen je na onima koji su tu odluku i donijeli.
Zanimljivo je pogledati bruto i neto iznose plaća hrvatskih ministara iz njihovih imovinskih kartica (priložena tablica). Najplaćeniji ministar je Branko Bačić, sa 8.115 eura bruto, odnosno 5.226 eura neto. Slijedi ga Davor Božinović sa 8.014 eura bruto, odnosno 5.167 eura neto. Najmanju plaću pak ima Goran Grlić Radman, 5.621 euro bruto, odnosno 3.596 eura neto. Najveću plaću ima predsjednik Zoran Milanović i to 10.218 eura, što je 6.274 eura neto, a predsjednik Vlade Andrej Plenković 8.561 euro, što je 5.685 eura neto. Prosječna bruto plaća radnika u Hrvatskoj je 2.000 eura, što znači da Milanović ima pet puta veću bruto plaću od prosječnog radnika, a Plenković više od četiri puta.
Slovenci puno obzirniji
Kad naše dužnosničke i prosječne radničke plaće usporedimo sa slovenskima, stvari postaju poprilično zanimljive. Prosječna slovenska bruto plaća iznosi 2.800 eura, dakle 800 eura više od hrvatske. Slovenska predsjednica Nataša Pirc Musar još 2023. godine se požalila na nisku plaću, koja joj je tada iznosila tek malo više od 5.000 eura bruto, ali joj je ona do danas narasla na 6.744 eura bruto, koliko isto prima i premijer Robert Golob. Dakle, i Milanović i Plenković imaju osjetno višu plaću od čelnika susjedne nam zemlje, koja je bogatija od nas i koja očito ima uravnoteženiji odnos plaća političara u odnosu na plaće radnika. Pirc Musar i Golob imaju 2,4 puta veću bruto plaću od prosječne radničke plaće Slovenaca, a kako smo već napisali Plenković i Milanović preko četiri i pet puta više od hrvatskog prosječnog radnika.
Slovenski zastupnici u parlamentu i ministri primaju prosječno oko 6.300 eura bruto plaće, što je također osjetno niže od hrvatskih im kolega.
Iako je svima odmah bilo jasno da su hrvatski političari sebi nerealno visoko dignuli plaće u odnosu na prosječni standard radnika i umirovljenika, ova usporedba sa Slovencima dobra je jer brojčano prikazuje i otkriva te nerealne odnose. Da su naši vladajući postupno u fazama, recimo kroz dvije godine, podignuli sebi plaće u prosjeku za 800 eura neto, a ne odjednom za 1.800 do 2.000 eura, to bi se i moglo shvatiti, no ovakvim načinom i visinom povećanja pokazali su popriličnu socijalnu neosjetljivost, i zaslužili opravdani bijes umirovljenika.
Igor Knežević
