Na području Vrsara i okolnih općina teško je pronaći umirovljenika koji ne zna za Ivana Radetića. Predsjednik SUH-ove podružnice koja uz Vrsar obuhvaća i općine Funtana i Sv. Lovreč, na toj je funkciji punih 19 godina. Otkrijemo li i da je član našeg Sindikata od 1996., kada je otišao u zasluženu mirovinu, jasno je da je borba za pravdu neodvojiv dio tog dobrodržećeg i aktivnog osamdeset trogodišnjaka.
„Kao strojarski tehničar, najveći dio radnog vijeka proveo sam u vrsarskoj tvornici za proizvodnju elektroinstalacijskog materijala Neon. Punih 25 godina bio sam predsjednik sindikata radnika. Obavljao sam različite poslove na rukovodećim pozicijama, od šefa pripreme rada, kooperacije i nabave da bih na kraju preuzeo i direktorsko mjesto. Tada sam, zbog mogućeg sukoba interesa, napustio radnički sindikat. Vjerojatno mi je nedostajala ta sindikalna aktivnost, jer sam se odmah po umirovljenju uključio u SUH.
U SUH-ovoj je podružnici Ivan gotovo odradio još jedan radni staž, a istarski umirovljenici zbog njegove upornosti i dosljednosti imaju mnoštvo lijepih uspomena. Tradicionalni jednodnevni i višednevni izleti omogućili su im da istraže čitavu Hrvatsku, svoja poznanstva učvršćuju kroz organizirane plesne večeri, odlaske u toplice i eko akcije. Nezaobilazni su sudionici Sportskih igara članova SUH-a Istarske županije, a ponosni su i što su bili domaćini jedne od takvih manifestacija.
„Od svih naših akcija ipak me najviše raduje suradnja naše podružnice s vrtićima. Mališani za nas izrađuju prigodne čestitke, a mi im u predblagdansko vrijeme uzvraćamo darovima. To je primjer međugeneracijske suradnje uz koju svi rastemo. Iznimno sam ponosan i na brigu o našim onemoćalim umirovljenicima. Posjećujemo naše vršnjake u Domovima umirovljenika, ali i onim bolesnima na razne načine pokušavamo olakšati svakodnevicu.“
Ivanova aktivnost prepoznata je i izvan njegove općine. Tako u svojoj sindikalnoj biografiji bilježi i dužnost zamjenika Županijskog povjerenika Istarske županije, član je skupštine Županijskog povjereništva SUH-a i delegat Skupštine SUH-a. Njegova je strast izašla izvan granica Hrvatske. Prije sedamnaest godina Podružnica Vrsar pobratimila se s talijanskim sindikatom umirovljenika SPI CGIL – Podružnice iz Mirana, s kojima se redovito susreću i razmjenjuju iskustva.
Ivana nije usporila niti velika operacija na srcu prije desetak godina. Upravo suprotno, nakon rehabilitacije vratio se još jači pa kao vijećnik Općinskog vijeća Općine Vrsar broji već treći mandat. Iznimno je ponosan što njegova općina umirovljenicima isplaćuje Božićnicu, Uskrsnicu, a ovisno o visini mirovine mnogim umirovljenim sugrađanima plaća i dopunsko zdravstveno osiguranje. Svjestan je da bi bez toga mnogi njegovi prijatelji teško spojili kraj s krajem.
„Na svoju se mirovinu ne žalim, ali ona je razočaravajuće daleko od doprinosa koje sam uplaćivao u mirovinski fond. Zato smo se spremno odazvali kada je Upravni odbor SUH-a donio odluku o prikupljanju potpisa za Peticiju Veće mirovine odmah!. Kao Podružnica podržavamo sve takve akcije jer u predizborno vrijeme svim su političarima puna usta umirovljenika, da bismo odmah nakon raspodjele fotelja ponovno postali tek dio statistike. Krajnje je vrijeme da se promijeni takvo razmišljanje jer umirovljenici nisu i ne smiju biti teret. Toliko smo doprinijeli da bi bilo poštenije nazvati nas ukrasom društva.“
Svojim je djelovanje kolega Radetić uistinu ukrasio svakodnevicu nebrojenih ljudi. Sindikalno djelovanje i njemu je pomoglo u teškim razdobljima jer, kako sam tvrdi, život ga nije naročito mazio. Prije dvadeset godina ostao je bez supruge Marije, a prošle je godine izgubio i sina. Kućanstvo dijeli s kćeri i unucima, u čijim uspjesima neizmjerno uživa, a kako tvrdi uživati će još više jer nakon 44 godine sindikalnog rada, među radnicima i umirovljenicima, vrijeme je za sindikalnu mirovinu, pa se uskoro bira novi predsjednik/ca vrsarske podružnice SUH-a. Višestruko ju je zaslužio!
Barbara Zlatar
