Zorana je rođena prije 80 godina u Mostaru, a kad je imala jednu godinu s obitelji je preselila u Dubrovnik, gdje živi i sada. U sretnom braku sa suprugom Krunom, inače umirovljenim sucem, dobila je kćer Miu (37 godina), koja je završila američki koledž te radi kao menadžerica. Zorana je nakon završene gimnazije završila trogodišnji studij za upravnog pravnika na Pravnom fakultetu u Zagrebu struci, a većinu radnog vijeka je provela u državnoj upravi, na imovinsko-pravnim poslovima, baveći se prije svega poslovima izvlaštenja, nacionalizacije, dodjele zemljišta, povratu nacionaliziranih nekretnina, te je često išla na teren, rasprave, saslušanja te je posao bio poprilično zahtjevan.
Sa 32 godine staža otišla je u prijevremenu mirovinu 2003. godine, te podržava SUH u borbi da se svima koji su otišli u tu vrstu mirovine ona pretvori u starosnu kada se steknu uvjeti dobi. U SUH se uključila 2012. godine, i to na nagovor bivšeg kolege s posla, a tadašnjeg predsjednika podružnice Ive Sršena. A u lipnju 2022. godine izabrana je za predsjednicu Podružnice SUH Dubrovnik.
Zorana kaže kako ona živi dobro, s obzirom da joj suprug ima „pristojnu“ mirovinu, ali i da joj je, za razliku od većine umirovljenika, prijelaz iz svijeta rada u svijet umirovljenika bio lagan.
„Ljudi se trebaju pripremiti u mladosti da imaju hobi, okupaciju, radost, tako ja već preko 40 godina pjevam u zboru Libertas, a nešto manje godina u Katedralnom zboru. Tako s Libertasom cijeli život uživam u pjevanju, društvu, putovanjima, a u Katedralnom zboru se više pjevaju duhovne pjesme. I to me jako ispunjava“.
Kad se priključila SUH-u shvatila je, kaže, kako je starijim osobama upravo mogućnost druženja i putovanja spas, jer se i u starijoj dobi rađaju nova prijateljstva.
„Primjerice zajedno odemo na neko putovanje i tamo se neki članovi prvi put upoznaju i onda ih vidim u gradu kako skupa idu u kazalište, na koncerte, pričaju, druže se, tada se osjećam jako ispunjeno, jer nije sve u novcu“, kaže Zorana.
Kaže kako je u starijoj dobi shvatila kako postoje samo dvije vrste ljudi, oni koji imaju obitelj, prijatelje i imaju nekoga da se druže, oslonac, te one koji su samci, koji se uglavnom s poodmaklim godinama povlače u sebe, prestaju družiti, slabo komuniciraju, što onda postane okidač za razvoj depresije i drugih bolesti.
„Za one koji nemaju krug obitelji i prijatelja zato i je važno da se uključe u rad umirovljeničkih udruga, jer najbolji lijek u životu je smijanje, druženje, putovanje, čitanje knjiga. Primijetila sam da ima i dosta starijih ljudi koji postanu agresivni, ali to je zato što su nemoćni, žive u siromašnim uvjetima, i dolaze do situacije kad nemaju izlaza, i onda na taj način ispoljavaju svoje osjećaje“.
Kaže kako se umirovljenici u dubrovačkoj podružnici najviše žale na probleme s bolesti i nemoći, kao i usamljenošću koju osjećaju.
„Naša podružnica svojim članovima pomaže na razne načine, svaki Božić i Uskrs dijelimo bonove za kupnju namirnica, obično 30-ak eura, imamo donatore koji to osiguravaju, ali nažalost one najveće tvrtke se prave gluhe. Prije smo obilazili i naše najstarije i bolesne u njihovom domu, pa je to malo zamrlo zbog pandemije, ali mislimo ponovno se aktivirati i po tom pitanju, s obzirom da mnogim starijim osobama puno znači da uopće mogu i popričati s nekim“.
S obzirom da su cijene hrane otišle u nebo, Zorana smatra da Vlada nije dovoljno zaštitila umirovljenike, jer su siromašni još siromašniji, a srednji sloj pomalo nestaje, te će, kaže, na kraju postojati samo bogati i siromašni.
„Trenutni položaj umirovljenika daleko je od dobroga, čak i unatoč povećanju mirovina i isplaćenim dodacima, jer mirovine nisu dovoljno pratile rast inflacije, što znači da živimo sve gore i gore. Za početak svakako treba promijeniti formulu usklađivanja mirovina, koja bi pratila rast cijena ili plaća u 100-postotnom iznosu, a za one s niskim mirovinama da budu još neki dodatci, jer sad imamo situaciju da usklađivanjem mirovina u jednakim postocima onaj koji ima više dobije više, a onaj koji ima malo dobije malo“.
Kao najveće dosadašnje uspjehe SUH-a na nacionalnoj razini ističe pravo umirovljenika da rade do polovice radnog vremena uz zadržavanje cijele mirovine, kao i novi model obiteljske mirovine kojim se po prvi put može uz vlastitu primati i dio mirovine preminulog partnera.
„Ne znam zbog čega se toliko dugo čekalo s ovim modelom obiteljske mirovine, to je trebalo biti uvedeno još davno, jer ga imaju brojne europske zemlje, isto kao što mnogi već imaju i sustav 13. mirovine, te bi se umjesto sad već pet dodataka na mirovinu koje je Vlada isplatila u zadnjih dvije godine, trebala i u Hrvatskoj uvesti 13. mirovina, koja bi bila zakonom obvezujuća, a ne da ovisi o dobroj volji političara“, zaključila je Zorana.
Igor Knežević
