Vjerujem da ste svi proslavili Novu godinu onako kako ste željeli, u najboljem društvu koje ste sami odabrali. Danas sam srela mnogo suradnica i suradnika koje još nisam vidjela u ovoj godini pa sam ih uz lijepe želje pitala i kako su i gdje proslavili Novu godinu. Neki iz Zagreba su je dočekali na Trgu bana Josipa Jelačića uz poznatu grupu „Prljavo kazalište”. Uvjeravali su me da im uopće nije bilo hladno. Ne znam koliko je bilo stupnjeva na termometru, ali to ionako nije važno jer su svi osjećali toplinu mase koja je dijelila radost druženja i pjesama koje traju već nekoliko desetljeća i koje su bile dio nekih novih vremena u našim životima.
Druga gospođa mi je rekla kako su ona i još tri prijateljice kod kuće, uz pjesmu i ples, veselo dočekale Novu. Jedan je mlađi umirovljenik prespavao ponoć i probudio se u Novoj godini. Treća mi je gospođa rekla da je Novu dočekala u„najboljem društvu”, tj. sama sa sobom. Ona i njene uspomene, ona i sjećanje na prvi ples, na prvu ljubav, na puno dočeka u veselom raspoloženju, uz sjetnu glazbu i čestitku s TV ekrana. Šampanjcem je nazdravila sebi i nekom društvu iz nekog drugog vremena. U jednom ju je času suza vratila u sadašnjost, ali obrisala ju je i ostatak noći prespavala. Ujutro je, kaže, nestalo romantike i čarolije polusvjetla.
Novi dan bio je za donošenje novih odluka. Stara godina bila je, kaže, tako-ta- ko, ni predobra ni preloša, podnošljiva, bez nekih uzbuđenja. U novoj godini se odlučila više družiti u svojoj SUH-ovoj podružnici i svakako će iduće godine ići tamo na doček jer do sada nije za to imala želju. Odlučila je više se družiti s nekim
novim prijateljima, jer starih više gotovo i nema. Djeca su otišla u daleki svijet koji ona ne poznaje jer nije tamo ni bila. Pošalju joj za Novu godinu 500 eura i čestitku. Ljeti je posjete samo nekoliko dana u prolazu na more, na ljetovanje, ali je ne pozovu da ide s njima i unucima koji su već srednjoškolci i nisu emotivno vezani za baku. Tako je prošle godine odlučila da se više neće osamljivati i da će radosnije živjeti, ali uvijek ju je spriječila neka obveza prema prijateljici ili nekoj starijoj rođakinji. Njena samoća traje cijelo desetljeće i teško da će promijeniti tu rutinu.
I tako se sjetih kako i sama na početku svake godine zaključim da nisam ostvarila u protekloj godini sve što sam planirala. Iz godine u godinu ostvarujem sve manje „zadataka”. I ove sam godine planirala u prvoj polovici napraviti toliko stvari koje sam planirala već prije dvije godine. Ponekad zaboravimo da nam s godinama vrijeme „kraće” traje. Nešto što smo u „ranim četrdesetima” ostvarivali za mjesec dana, sada nam trebaju tri mjeseca. I ja ću morati utrostručiti snage i ozbiljno se prihvatiti posla jer vrijeme nesmiljeno curi. Analizirala sam gdje sam griješila i što sam sve „gurala pod tepih” pa sada znam da nemam više pravo na pogrješku. Shvatila sam da moram realizaciju programirati u etapama i držati se planiranog. Ne smijem sama sebi opravdavati odgađanje i neizvršenje nego stvari posložiti drugačije.
Ne smijemo vjerovati da će nam pomoći Kairos (bog, mali čupavi dječak iz grčke mitologije, kojeg moramo uhvatit za čuperak). Moramo stvari „resetirati” kako bismo uspješno dovršili ono što smo planirali ostvariti u novoj godini. I tako svake godine na kraju analizirati realizaciju onoga što smo sami zacrtali. Kako s godinama slabe naše sposobnosti, moramo smanjivati planove koje želimo ostvariti tijekom godine, jer spoznaja na kraju da nismo realizirali ni polovinu planiranog dovodi nas do razočaranja. Želje moramo prilagoditi dobi, a ne cijele se godine ljutiti na samu i samog sebe zbog nemogućnosti realiziranja nerealno postavljenih ciljeva i zadataka. U svakoj novoj godini moramo uživati i ne natjecati sa samima sobom.
I kad jedni drugima čestitamo Novu godinu obično si zaželimo „puno sreće i mirovine veće” (to znamo da je samo zbog rime).
Savjet svima koji žele učiniti neke radikalnije promjene u svom životu, kao što su preseljenje u manji stan, neka se posavjetuju s djecom, rođacima ili prijateljima, jer promjena sredine i stjecanje novih navika u novom okruženju može psihički destabilizirati stariju osobu. Još nedovoljna pripremljenost za odlazak u dom za starije osobe često ima za posljedicu i depresivne reakcije. Važno je da stariji sudjeluju u donošenju odluke i da se poštuje i njihovo mišljenje i želje u najvećoj mogućoj mjeri, s ciljem zaštite njihova dostojanstva.
I na kraju predlažem da svatko, tko nije donio neku odluku, to učini za sebe. No, pokušajte donijeti odluku o pomoći nekom u potrebi. Tijekom godine npr. dvije osamljene susjede pozovite na kavu ili otiđite s njima na neku izložbu ili u kino. Pokušajte sistematski upravljati svojim odlukama i ne donosite preteške i prezahtjevne odluke jer to može biti frustrirajuće.
Plovite sretno nemirnim morem života još puno godina.
