Pitanje: Od početka srednje škole živim u stanu sa starijom gospođom Anom. Pomažem joj, pazim na nju, brinem se o tekućim stvarima. Baka ima 91 godinu, ali za svoje godine još se uvijek dobro drži, bistra je i pokretna uz pomagalo. Prije pet mjeseci, na bakino inzistiranje, sklopili smo kod javnog bilježnika ugovor o doživotnom uzdržavanju, prema kojoj mi nakon svoje smrti ostavlja nekretninu (stan u kojem živimo) u vlasništvo. Baka nije imala djece, muž joj je davno umro. Sada me zanima kolika je pravna snaga takvog ugovora i da li netko iz njezine obitelji po bilo kojoj osnovi u budućnosti može tražiti udio u toj nekretnini. Obiteljski odnosi nisu nažalost najbolji, pa je moja zabrinutost itekako osnovana. Ja se prema baki ponašam jednako kako sam se ponašala i zadnjih 12 godina, tj. pomažem joj tamo gdje treba, jer je iznad svega poštujem s obzirom da mi je u životu puno pomogla. (V.V., Osijek)
Odgovor: S obzirom da ste sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju kod javnog bilježnika, V nasljeđujete cijelu imovinu koja je navedena u tom ugovoru. Njezina rodbina nema pravo na nasljeđivanje, jer takav ugovor ima prednost pred zakonskim nasljednicima, tj. ta imovina ne ulazi u ostavinsku masu i nije, tj. ne može biti predmet nasljeđivanja i predmet ostavinske mase. Dakle, rodbina nema pravo ni na nužni dio navedene nekretnine, osim ako na sudu ne dokažu da starija gospođa nije bila svjesna svoga čina.
