Piše: Jasna A. Petrović
Telefoni Sindikata umirovljenika Hrvatske su se užarili ovoga ljeta zbog sve češćih poziva budućih umirovljenika suočenih s odlukom hoće li otići u mirovinu iz obveznog mirovinskog osiguranja drugog stupa i prvog mirovinskog stupa, ili samo iz prvog međugeneracijskog mirovinskog stupa. Unatoč ogromnom pritisku inozemnih banaka, kojima je drugi mirovinski stup isplativa igračka, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava uvelo je pravo izbora i time spasilo mirovine svih budućih umirovljenika koje su niže od prosječne mirovine.
Na Nacionalnom vijeću umirovljenika u srpnju se činilo da su bankarski mirovinski fondovi uspjeli obraniti svoje „dvorište”, jer su izborenim (državnim) dodatkom na osnovnu mirovinu od 20,25 posto za sve koji ostaju u drugom stupu, na prvi pogled uspjeli „uvjeriti” velik broj svojih prinudnih „štediša” da ne pobjegnu glavom bez obzira natrag u prvi stup.
Vjernost inozemnim bankarima
Međutim, presudno je bilo davanje prava na jednokratnu
isplatu prigodom umirovljenja u vrijednosti od 15 posto od ukupno kapitaliziranih sredstava, ali samo ako je ispunjen zakonski uvjet o visini mirovine iz I. stupa (ako je osnovna mirovina iz mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti veća za 15% od najniže mirovine iz I. stupa prema ZOMO-u). Važno je znati da se na tako isplaćeni iznos naplaćuje i porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sukladno Zakonu o porezu na dohodak, a korisniku mirovine isplaćuje neto iznos, pa to na kraju ispada manje.
Tako je, zahvaljujući kuhinjama financijske industrije u Hrvatskoj, a uz potporu HDZ-a i SDP-a, drugi mirovinski stup preživio još jednu mirovinsku reformu, unatoč tome što je ogroman teret hrvatskim javnim financijama, a njegov tranzicijski trošak iznosi više od 9 milijardi kuna godišnje, te iako su ga sve druge europske zemlje transformirale u dobrovoljni stup. Slovačka i Češka nisu ni započele takvu privatizaciju mirovinskog sustava, dok su ga Mađarska, Slovačka, Poljska, Rumunjska i Bugarska ukinule. Samo Hrvatska ostaje vjerna svojim inozemnim bankarima s
visokim plaćama i bonusima, te grijanim sjedalima u luksuznim automobilima.
Ipak, možda se to, zahvaljujući posljednjoj mirovinskoj mini reformi, može nazvati polaganim odumiranjem, jer uz sve mamce, u prva četiri mjeseca je 41,5 posto svih novoumirov- ljenih prešlo u prvi javni stup, dok ih se u kolovozu 2019. vratilo čak 60,8 posto. U HZMO-u su predvidjeli takav trend rasta, pa tu nema iznenađenja.
Drugi stup – samo za bogate
Zapravo, ostaje pitanje tko je taj tko će izabrati ostati u drugom stupu? To su zasigurno radnici s plaćama višima od prosječne plaće, onaj bogatiji dio radničke klase, ili pak nevoljnici koje će od ovrhe ili duga spasiti isplata 15 posto akumulirane „štednje”.
Kakve savjete dajemo budućim umirovljenicima? Nakon što podnesu zahtjev za starosnu/ prijevremenu starosnu mirovinu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnji registar osi- guranika (REGOS) budućem korisniku mirovine dostavlja informativni izračun mirovine na kućnu adresu. Tada u prostorijama FINA-e potpisat će za varijantu koja je njima privatno povoljnija.
Mi ne odlučujemo, no svi mi biramo hoćemo li, poput većine europskih zemalja, kao temelj mirovinskog sustava imati javni stup međugeneracijske solidarnosti ili ćemo, unatoč pameti, potpisati za privatizaciju mirovina! Mi stariji za svoju djecu glasamo protiv privatizacije, jer je izložena nepouzdanim tržišnim zakonima i nikakvom jamstvu da neće bankrotirati. Mi glasamo za javni sustav mirovinske solidarnosti za koji jamči država.
