U srpnju ove godine veliku pažnju javnosti privukla je priča anonimnog korisnika jednog hrvatskog doma za starije i nemoćne, koji je nakon višemjesečne izolacije odlučio pobjeći u svoju osamljenu kuću, poručivši da će mu ipak biti bolje u vlastita četiri zida, jer će barem moći otići prošetati do trgovine s maskom.
Pandemija koronavirusa najviše je pogodila starije osobe, a najveći udio žrtava čine korisnici domova. Stoga ne čudi što je Nacionalni stožer civilne zaštite, ovisno o razvoju epidemiološke situacije, već nekoliko puta mijenjao upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije, odnosno odluke o dozvoli i zabrani posjeta i izlaska korisnika domova za starije. Sada je situacija još luđa, jer odluke predlažu županijski stožeri i to za teritorij svake županije.
Psihičko ubijanje
„Izlazak iz sobe je moguć samo za vrijeme doručka, ručka i večere. Sjedimo u blagovaoni tužni, potišteni, više nemamo volje ni za razgovorom. Odlazak u sobu, opet lijeganje u krevet (jer što ćeš drugo). U zatvoru je svaki dan barem obvezna šetnja po dvorištu. Gledanje u televizor, a misli lete, nema više lijepih sjećanja, nade da ćemo sutra imati nekakav događaj u domu da nam malo razbije monotoniju. U glavi mi se roje sumorne misli. Vele da nas štite od korone, ne vjerujem im. Ubijaju nas polako sistematski psihički. Gdje su sad svi oni psihijatri i psiholozi da stanu u obranu nas starih. Iako smo u godinama, mi smo socijalna bića, volimo se družiti, mi umirovljenici smo posebno vezani jedni uz druge jer djeca i unuci su odrasli, otišli svaki svojim putem, imaju svoje brige i probleme i nemaju vremena nas slušati, a više nam ne smiju i u ionako rijetke posjete”, tako je „bjegunac” opisao kako su izgledali teški dani izoliranosti u domu.
Iako je Hrvatski zavod za javno zdravstvo 2. srpnja 2020. ponovno donio uputu o zabrani posjeta i izlaska iz domova, 17. srpnja donio je izmjene kojima je omogućio posjete korisnicima, ali u otvorenim prostorima (vrtu, okućnici, dvorištu), da bi 30. srpnja novim izmjenama omogućili čak posjete korisnicima u unutarnjim prostorima domova kada iz objektivnih razloga posjet nije moguće organizirati u vanjskim prostorima (za npr. nepokretne korisnike), ali i mogućnost korisnika da izlaze iz domova, i odu na jednodnevne ili višednevne odlaske kod obitelji, na izlete, ljetovanja i slično. Konačno sloboda?
Nove zabrane
Očito su smanjena smrtnost i obolijevanje većinom mlađih osoba tijekom ljeta utjecali na ovakvo popuštanje mjera, koje su bile neizdržive za mnoge korisnike. No, kraj kolovoza i sve veći broj novozaraže- nih natjerao je neke županijske stožere civilne zaštite da „zanemare” posljednje važeće upute HZJZ-a, te u dogovoru s Nacionalnim stožerom ponovno uvedu zabrane posjeta i izlaska u domove za starije. Tako je zabrana uvedena za domove u Splitsko-dalmatinskoj županiji 27. kolovoza, u Zadarskoj 29. kolovoza, a u Šibensko-kninskoj 31. kolovoza te će u svim tim županijama trajati 14 dana, nakon čega će se odlučiti hoće li se nastaviti s takvim mjerama.
Za provjeru smo nazvali splitski dom za starije u Vukovarskoj ulici, koji je nažalost poznat po rekordnom broju umrlih korisnika zbog zaraze Covidom-19, te su nam potvrdili kako se pridržavaju novih uputa o zabrani posjeta i izlazaka. Osim tri dalmatinske županije, zabrane su od 7. rujna uvedene i za Sisačko-moslavačku (14 dana), Krapinsko-zagorsku (15 dana) i Požeško-slavonsku županiju (30 dana). Za Grad Zagreb trenutno ne postoje nikakve zabrane za domove, što su nam potvrdili i u domu za starije i nemoćne Sveta Ana. Pitanje je koliko dugo.
Inače, od 7. rujna je na snazi odluka Nacionalnog Stožera civilne zaštite o formiranju županijskih timova koji svakodnevno moraju obilaziti domove za starije i nemoćne osobe na svom području te na dnevnoj bazi slati izvješća pridržavaju li se ustanove socijalne skrbi svih odlukom propisanih epidemioloških mjera za suzbijanje epidemije, kako bi se zaštitila najranjivija skupina građana. Riječ je o mobilnim timovima, koji se sastoje od županijskog pročelnika za zdravstvo, socijalnog radnika, sanitarnog inspektora i službenika ravnateljstva civilne zaštite.
Glas naroda
Ispod jedne od naših objava na SUH- ovoj tematskoj Facebook stranici „Pokret protiv siromaštva starijih osoba” u vezi zabrane posjeta korisnika domova i njihovog slobodnog kretanja, dobili smo brojne zanimljive komentare.
Tako je Biserka Doroghij napisala: „Svakom čovjeku preteško pada kad mora u dom, ali ovo sa zabranjenim posjetima je kao da ih stavite u logor”. Sreten Šulja iz Daruvara smatra da je riječ o ludilu, da stožer trenira strogoću za dobro starih i osuđuje ih na strogi zatvor bez prava na posjet. Danica Spirk je pak rekla: „Jako ružno, obitelj ih zbrinula u dom, a sad im zabranjuju da vide roditelje, sve nas pokušavaju izolirati, odvojiti jedne od drugih, imaju opasne namjere sa svima nama.”
Marija Stipanović iz Zagreba smatra da je razlog zabrana taj kako bi stari ljudi umrli od boli i tuge sami u domu. Sanja Koren ne dvoji: „Oni rade sve kako bi ubili stariju populaciju i to nije slučajno, to se radi namjerno jer nema se više love za penzije isplaćivati. Ljudima treba sunca, D vitamina, šetnje, čistog zraka i kvalitetne hrane da ojačaju imunitet.” Veronika Fiš iz Bjelovara je pak poručila da bi ova država bila najsretnija kad ne bi bilo nijednog invalida ni umirovljenika, jedino da opstanu lažne i povlaštene mirovine.
Slične su bile poruke i s velikog zagrebačkog prosvjeda Festival slobode, uoči kojeg je Toni Cetinski kao disk-džokej obilazio zagrebačke domove i pozivao ih da se usprotive zatvaranju i ukidanju aktivnosti. „Nije ovo tako strašna bolest da se ne možemo družiti i veseliti. Pjesma nam je sve. Pjesma je život” – poručio je. Pjesma može biti život, ali bolest koja ubija upravo stare – jest strašna.
Igor Knežević
