Tko je kriv – Škaričić ili virus?

Piše: Jasna A. Petrović

Imamo jedno pitanje: da li bi ravnatelji domova za starije i nemoćne u Splitu i Koprivnici bili jednako kazneno gonjeni da su ujedno i vlasnici tih istih domova? Da li se za javne domove u slučaju masovne smrti staraca odmah „podruštvljava” i krivica? Pa tako nisu krivi za dosadašnji pomor 18 oso­ba od koronavirusa Ivan Škaričić, ravnatelj splitskog Doma, a za 12 osoba u Domu u Koprivnici ravnateljica Vesna Križan. Tu je kriv – virus. Tako je Škaričić i dalje ravnatelj, a Križan je otišla u zasluženu mirovinu kao „moralna i odgovorna” oso­ba. Treba li uopće spomenuti da su oboje članovi vladajuće stranke?!

Kad je u siječnju 2020. u domu „Zelena oaza” u Andraševcu izgorjelo živih šest staraca, nitko nije rekao da je kriv kalorifer ili ugljični monoksid, već su 4. veljače uhitili vlasnicu i ravna­teljicu Gabrijelu Čičković i njezinog muža Slavka, a vodi se i kazneni postupak protiv oboje. Istina, hrvatsko je sudstvo u rodu s puževima, pa će potrajati dok se odredi kazna. No, već ima naznake kakva bi mogla biti.

Naime, kad je u listopadu 2011. u potkrovlju doma „Moj mir” kraj Bjelovara od udara groma izgorjelo pet korisnika, za­počeo je dugotrajni sudski postupak protiv Draženke Habdije, koja je konačno, nakon devet godina, u travnju otišla na tro­godišnju zatvorsku kaznu zbog „svjesnog nehaja”. Gle čuda, nitko nije rekao da je kriv – grom. Prije je ovdje riječ o tome da ovi vlasnici nisu članovi Stranke zbog čega bi se preokrenuo kut gledišta na pojam krivnje.

Glancanje lika i djela

Takoje Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH), potaknut općim glancanjem lika i djela gore spomenutih „društvenih” ravnatelja, 19. svibnja 2020. podnio kaznenu prijavu Općin­skom državnom odvjetništvu u Splitu zbog kaznenog djela iz članka 192. Kaznenog zakona (NN 125/2011), teška kaznena djela protiv zdravlja ljudi, i to stavka 3. Kaznenog zakona RH koji se odnosi na slučajeve kad je prouzročena smrt jedne ili više osoba.

„Proboj koronavirusa u Dom za starije i nemoćne „Split”, Vukovarska 79, Split koji vodi Ivan Škaričić, ravnatelj Doma, službeno je otkriven 7. travnja kad je objavljeno kako je zara­ženo desetoro štićenika. Splitski Dom u međuvremenu je po­stao jedno od najsmrtonosnijih žarišta zaraze koronavirusom u Hrvatskoj – do sada je registrirano 69 zaraženih, a umrlo osamnaest korisnika”, navodi se u kaznenoj prijavi.

SUH nadalje naglašava kako je „ravnatelj Škaričić javno priznao da su nekoliko dana prije primijetili povišenu tempe­raturu kod više štićenika, ali to nisu prijavili epidemiološkoj službi,jer nisu posumnjali na COVID 19″. Pritom se Škaričić branio činjenicom da on nije liječnik i ne može odgovarati na stručna pitanja, iako je temeljem funkcije koju obnaša odgo­voran za sve što se u Domu dogodi. Točno je, međutim, da nije kompetentan za svoj posao, jer je imenovan za ravnatelja bez natječaja i kvalifikacija jer je po struci „diplomirani arheolog i historičar” (Izvor: Hrvatski sabor).

Inspekcije forme radi

„Inspekcija Ministarstva zdravstva vezano uz slučaj smrti štićenika”, navodi se u prijavi, „nije utvrdila nikakve propuste te je ustvrdila da „onaj dio zdravstveno inspekcijskog nadzo­ra koji se odnosi na funkcioniranje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije i liječnice Doma zdravlja u Splitu je gotov i tijekom istog nisu nađeni elementi krivog postupanja. Sve je sa zdravstvenog aspekta rađeno u skladu s propisima”.

Niti inspekcija Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u svom inspekcijskom nadzoru nije našla ni­kakve propuste i utvrdila je da „osobe koje su radile na ovom slučaju drže kako su u splitskom Domu poštovali sve upute Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva za demo­grafiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku koje se tiču sprječa­vanja zaraze koronavirusom”.

Umiralište bez presedana

„Dakle prema nalazima dviju inspekcija nisu nađeni nika­kvi propusti, a zaključno s danom 18. svibnja 2020. godine u Domu je bilo 69 zaraženih, a preminulo 18 korisnika od ko­ronavirusa, čime je potvrđeno da je navedeni Dom najveće žarište i „umiralište” od koronavirusa u Republici Hrvatskoj i apsolutno treba preispitati odgovornost ravnatelja navede­nog Doma za ovu tragično nastalu situaciju, osobito stoga jer postoje indicije da se neslužbeno sumnjalo na postojanje virusa i desetak dana prije njegovog službenog otkrivanja u Domu. Tih desetak dana bi vjerojatno spasilo dio korisnika od obolijevanja i smanjilo broj ljudskih žrtava”, naglašava se u ka­znenoj prijavi.

Zanimljivo je da je 23. travnja kaznenu prijavu protiv rav­natelja Škaričića, podnijela i Hrvatska udruga ugovornih ordi­nacija (HUUGO), tražeći kaznenu odgovornost zbog izostan­ka pravodobne nabave osobnih zaštitnih sredstava zdrav­stvenom i nezdravstvenom osoblju u direktnom kontaktu s rizičnom populacijom, kao i za nepoštivanje protokola, što je dovelo do eskalacije zaraze u Domu za starije i nemoćne.

Tko je, dakle, kriv za pomor staraca? Virus, grom i kalori­fer? Ili ljudi koji su sa svjesnim ili nesvjesnim nehajem, od­nosno lakomislenošću počinili kazneno djelo? Nehaj je bla­ži oblik krivnje i nitko tu ne misli da su splitski i koprivnički ravnatelji namjerno i svjesno išli ugroziti živote domskih ko­risnika. No, zato zakon uvodi i kategoriju svjesnog nehaja, pa i nesvjesnog nehaja, a tu je svakako riječ o ljudima, a ne o gromovima.