Kad se hrvatski umirovljenici žale da imaju niske mirovine, obično se oglase ugledni neoliberalni ekonomisti i političari koji ih okrive kako su valjda lijeni te da ih je samo 16 posto koji su svoju mirovinu zaslužili tzv. „punim radnim stažem” (bez da se naglasi da u hrvatskom zakonodavstvu ne postoji pojam punog staža). Zaborave reći kako je 700 tisuća od 1,14 milijuna umirovljenika prema općim propisima sakupilo više od 30 godina radnog staža, što je za jednu tranzicijsku postsocijalističku zemlju pristojna brojka, a koja bi, da su računice malo drukčije, bila i viša.
Hrvatski umirovljenici nisu ljenčine, kako bi se moglo iščitati iz takvih objeda. Prema najnovijim podacima Eurostata vidljivo je kako je u Hrvatskoj zabilježen veći rast radnog staža nego što je europski prosjek. Sa 31,1 godine 2013., 2020. godine popeli smo se na 32,8 godina (1,7 postotnih poena!), dok je europski prosjek s 35,2 godina 2013. porastao 2020. na 35,7 godina staža, odnosno za samo 0,5 postotnih poena. Čemu treba pripisati takav rast u RH?
Porast stope zaposlenosti
Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odgovorio je na upit Glasa umirovljenika da, ukoliko se to odnosi na pokazatelj statističkog izvješća „Trajanje radnog vijeka” koji objavljuje Eurostat, ti se podaci ne odnose na radni staž pri umirovljenju te da te podatke, vezane za pokazatelj trajanja radnog vijeka, ne dostavlja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Trajanje radnog vijeka je pokazatelj koji pokazuje prosječni broj godina za koje se očekuje da će osoba aktivno provesti na tržištu rada, a izračunava ga Eurostat temeljem demografskih podataka o broju stanovnika u pojedinoj dobi i stopama aktivnosti (udio aktivnog stanovništva u radno sposobnom stanovništvu) na tržištu rada u pojedinoj državi članici EU.
U razdoblju od 2013. do 2020. stope aktivnosti u dobi 20 – 64 u RH povećale su se sa 68,6% u 2013. na 71,9% u 2020., odnosno za 3,3 postotna poena, dok su se u EU povećale sa 76% u 2013. na 77,8% u 2020., odnosno za 1,8 postotnih poena. S obzirom na navedeno, veći porast trajanja radnog vijeka u RH u odnosu na prosjek EU HZMO pripisuje činjenici da su stope aktivnosti na tržištu rada u većoj mjeri porasle u RH u odnosu na europski prosjek te je za očekivati da će i osobe koje ulaze u tržište rada ostvariti dulji radni vijek.
Stvarni ili uplaćeni staž?
Pitali smo HZMO i da li u podatke o stažu prilikom umirovljenja ulaze i godine radnog staža svih umirovljenih prema posebnim propisima? Kolika je prosječna dob umirovljenja svih„posebnih umirovljenika”? No, kao što stoji u napomeni ispod tablica novih ZOMO korisnika, u prosječni staž nisu uključeni korisnici mirovina nekih vojnih i braniteljskih umirovljenika po posebnim propisima. Druge kategorije novih korisnika kojima su mirovine priznate i/ili određene prema posebnim propisima, uključene su u zbirno statističko izvješće HZMO-a.
Tako je na dan 31. ožujka 2021. prosječan staž novih korisnika mirovina, koji su pravo na mirovinu ostvarili prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji – ZOHBDR, iznosio samo 10 godina 0 mjeseci i 6 dana. Na dan 31. ožujka 2021. prosječan je staž novih korisnika mirovina, koji su pravo na mirovinu ostvarili prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba – DVO, bio je 32 godine 9 mjeseci i 22 dana, no tu je riječ o radnom stažu pokrivenom doprinosima, a ne i o stvarnom radnom stažu koji je daleko niži. To je vidljivo i iz toga što je na dan 31. ožujka 2021. prosječna dob novih korisnika mirovina, koji su pravo na mirovinu ostvarili prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba – DVO, bila samo 56 godina i 7 mjeseci.
Tako se zbrka koga se i koju mirovinu, stvarnu ili pokrivenu doprinosima, nastavlja u beskraj. No, tu je još jedno sporno pitanje – da li se podaci koji se dostavljaju Eurostatu odnose na sve umirovljenike prema ZOMO, dakle i na one koji su umirovljeni prema međunarodnim ugovorima? Ako je to tako, s obzirom da velik dio njih ima samo manji dio radnog staža u RH, ne utječe li to na prividno bitno smanjivanje prosječnog staža pri umirovljenju?
“Zbog prevođenja invalidskih u starosne mirovine, prosječan staž za starosnu mirovinu smanjio se u prosjeku za 9 mjeseci”
Prebacivanje invalidskih mirovina
Kao što je ranije navedeno, HZMO ne dostavlja podatke Eurostatu vezano za radni staž, ali ostaje zabrinjavajuća činjenica da HZMO trenutno još nema mogućnost razdvojiti staž ostvaren u RH od onog ostvarenog u inozemstvu. Stoga se u statističkim izvješćima prikazuje ukupan mirovinski staž, a taj je onda prividno niži od stvarno ostvarenog radnog staža. Vjerodostojnost takvih podataka koji se plasiraju u javnost postaje sve upitnija.
Eto još jedne dvojbe: s obzirom da se u dobi od 65 godina, odnosno pri ispunjenju dobi za starosnu mirovinu, invalidske mirovine prevode u starosne, a za koje je evidentan bitno niži radni staž u trenutku umirovljenja (21 godina i 11 mjeseci!) u odnosu na starosnu (31 godina i 8 mjeseci), postavlja se pitanje koliko takvo administrativno prebacivanje smanjuje službeni podatak o prosječnoj dobi pri umirovljenju? Naime, prosječan staž za starosnu mirovinu u 2014. godini, prije prevođenja invalidskih u starosne mirovine, iznosio je 32 godine 8 mjeseci i 18 dana. Nakon provedenog prevođenja mirovina u 2015. godini, prosječni staž za starosnu mirovinu iznosio je 31 godinu 11 mjeseci i 18 dana. Zbog prevođenja invalidskih u starosne mirovine, prosječan staž za starosnu mirovinu smanjio se u prosjeku za 9 mjeseci.
A kada bi se, kako je to bilo u neka jugo-vremena, prijevremene starosne mirovine u dobi od 65 godina prebacivale u starosne (s ukidanjem penalizacije), onda bi vidljivo porastao i ukupni radni staž tzv. starosne mirovine, koja sada iznosi 31 godinu i 8 mjeseci staža, dok je prijevremena čak 36 godina radnog staža. No, takva matematika ne bi odgovarala vrlim analitičarima koji hrvatske umirovljenike uporno prikazuju kao ljenčine.
Jasna A. Petrović
