Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja nedavno je u proceduru pustilo Uredbu o masovnoj procjeni nekretnina, što je dio javnosti podiglo na noge, jer smatraju kako je to priprema za uvođenje poreza na nekretnine. Europska komisija od Hrvatske već godinama zahtijeva ovaj oblik oporezivanja, no on nije uveden, jer naši građani tradicionalno ulažu u nekretnine, a ih je čak 80 posto u privatnom vlasništvu. Masovna procjena vrijednosti nekretnina trebala bi biti ozakonjena tijekom ove godine, a ta metodologija uključuje kriterije poput površine nekretnine, prodajne cijene slične nekretnine, starosti, lokacije, iz- građenosti infrastrukture, te njezine namjene, položaja u zgradi te same opremljenosti i stanja zgrade.
Još od prvih najava poreza na nekretnine, upozoravalo se kako će to biti novi udar na umirovljenički standard. U europskim zemljama je uobičajen porez na imovinu od jedan posto vrijednosti, no Hrvati već plaćaju porezna davanja kroz komunalnu naknadu, porez na kuće za odmor, ponekad i spomeničku rentu. SUH je još 2016. poslao pismo bivšem ministru financija Slavku Liniću, povodom prvog (i srećom neuspjelog) pokušaja uvođenja poreza na nekretnine. U to vrijeme je 70 posto populacije između 60 i 70 godina starosti posjedovalo stan ili kuću. Situacija je i danas slična, a svaki novi namet ili procjena, samo će pogoršati umirovljenički standard. Pet je osnovnih razloga zbog kojih se umirovljenici plaše ovakvih odredbi i mogućnosti uvođenja poreza na nekretnine
Uredba o masovnoj procjeni nekretnina neće moći zaživjeti bez sređivanja zemljišnih knjiga, s obzirom na zbrkanu situaciju u kojoj su u pojedinim slučajevima upisani vlasnici iz desetak generacija, a pojedina izgrađena naselja se još uvijek vode kao oranice. To je dugotrajan proces, a dok se on ne dovrši, postoji mogućnost da će dio građana biti nepotrebno opterećen, a dio će izbjeći plaćanje davanja. To znači da bi i dio umirovljenika mogao preplatiti svoju nekretninu, što je samo dodatni teret, a dio njih ne bi trebao platiti ništa. Da ne spominjemo kako će nasljeđivanje biti otežano.
Osim toga, nova procjena vrijednosti može se razlikovati od ranijih procjena. Ako je nova cijena nekretnine viša, eventualni porez bi bio veći, a i umirovljenici bi teže raspolagali svojom imovinom. Naime, poznato je da cijene nekretnina rastu, a to u ovakvim ekonomskim okolnostima, otežava prodaju umirovljenicima ili njihovim nasljednicima. Ako bi, prema novoj procjeni, cijena nekretnine bila niža od dosadašnje, eventualni porez bi bio manji, ali bi to, također, značilo i da je u nekretninu potrebno više ulagati, što umirovljenici financijski i fizički teško mogu podnijeti.
Eventualno uvođenje poreza na nekretnine značilo bi i povećanje broja deložacija. U Hrvatskoj su deložacije zbog ovrha raširena pojava, a s obzirom na velik broj umirovljenika koji je pod ovrhom, uvođenje poreza bi ih dodatno opteretilo i otjeralo u ovrhe, a potom i na cestu. Tako bi država„pokla- njala” bogatima stanove siromašnih.
Porez na nekretnine će, ako bude uveden, biti jedini porez koji će se formirati temeljem procjene, a ne opipljivih pokazatelja. Kao i drugi porezi, on neće biti vrednovan prema prosječnoj mirovini, već prema prosječnoj plaći, a znamo da je omjer prosječne mirovine u prosječnoj plaći 38,4 posto. Takav namet bi bio ogroman udar na umirovljenike. Posljednji, a možda i najbitniji razlog je to što porezni stručnjaci ukazuju da porez na nekretnine uzrokuje dvostruko oporezivanje dohotka – jednom u trenutku ostvarivanja dohotka, a drugi put kada se zarađeni dohodak transformira u vlasništvo nad nekretninama.
Iako se vladajući kunu kako o porezu ne razmišljaju, već žele srediti stanje u sustavu, masovna procjena nekretnina je svakako dobar temelj za oporezivanje. Stoga će SUH biti na oprezu i poduzeti odgovarajuće korake ako do uvođenja poreza dođe. Pa makar masovno, a ne pojedinačno, završili na ulicama.
Milan Dalmacija
