Sve socijalno ugrožene osobe u Zagrebu pronalaze razne načine kako bi svakog mjeseca spojile kraj s krajem. Nedostatak novca znači i surovu borbu za preživljavanje, a malu utjehu i pomoć potrebitima daju rijetki. Jedna od tih rijetkih je institucija Socijalni dućan, koju je osnovao Crveni križ Grada Zagreba 2015. godine. Socijalni dućan svakodnevno dijeli besplatnu hranu i higijenske potrepštine koje doniraju veliki trgovački centri, što je za svaku pohvalu, iako treba naglasiti da je uglavnom riječ o hrani koja je pred brzim istekom roka trajanja.
Upisani su u Registar posrednika u doniranju hrane sukladno Pravilniku o uvjetima, kriterijima i načinima donira- nja hrane što im omogućuje prikupljanje hrane od strane proizvođača i trgovačkih lanaca, a surađuju i s brojnim tvrtkama koje vode društveno odgovorno poslovanje i društveno solidarnim građanima. Možda je dobro pobrojati i donatore, kako bi se s poštovanjem kupovalo u pobrojanim firmama: PAN PEK, Rusulica, METRO Cash & Carry, Konzum plus, Grad Zagreb, Zagrebački holding, , Zvijezda plus, Kraš i Dukat
Posjetili smo Socijalni dućan na adresi u Sigetu 18a i uvjerili se kako mnogi Zagrepčani žive u teškim uvjetima. Točnije, čak tri i pol tisuće osoba korisnici su tog socijalnog dućana, a ono što je najbolnije je da je među njima oko 800 djece, od čega više od stotinu od tri godine, za koju su potrebne pelene, dječja hrana i dječja higijenska sredstva.
Stari – najranjiviji
Voditelj Socijalnog dućana, Duško Godić, kazao nam je kako je uvjet za dobivanje besplatne hrane da su osobe korisnici zajamčene minimalne naknade Centra za socijalnu skrb, ali i osobe izvan sustava socijalne skrbi, čiji je mjesečni dohodovni cenzus do 1.700 kuna po članu obitelji, odnosno do 2.000 kuna ako se radi o samcu. Navedene osobe ne smiju istovremeno biti korisnici obiteljskih paketa za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata niti pučke kuhinje Grada Zagreba.
Posebno pogođene skupine socijalnom isključenošću i siromaštvom u Zagrebu su osobe s invaliditetom, osobe s duševnim smetnjama, beskućnici, nezaposleni, umirovljenici i pripadnici romske nacionalne manjine. Biti isključen ne znači samo biti bez zaposlenja ili prihoda, nego i imati ograničene ili pokidane društvene veze, odnosno izgubiti svoje mjesto u društvu.
No, nimalo nije čudno da su najbrojniji korisnici Socijalnog dućana umirovljenici i osobe koje su završile na burzi.
„Hranu prikupljamo na bazi dnevne donacije od velikih trgovačkih centara na način da naše vozilo ode do tih centara, prikupi hranu, vrati se u prostor, djelatnici pripreme pakete te ih od 12 do 15 sati podijele. Nakon što ga dobiju, korisnici po novi paket mogu doći za dva mjeseca”, kazao nam je Godić.
Paketi kratkog trajanja
Na dan kada smo mi došli u posjet, vrijedni radnici Socijalnog dućana pripremili su pakete za dvadesetak osoba. U paketima se našlo doista raznovrsnih namirnica, meso, mlijeko, voće i povrće, ali sve s vrlo brzim istekom roka trajanja.
Dok su čekali na svoje pakete prišli smo nekolicini korisnika/ca i upitali ih kako žive.
Tako nam je 69-godišnja Marija rekla kako je u mirovini i prima 1.400 kuna za 20 odrađenih godina rada u jednoj tvrtki u proizvodnji. Nakon što plati režije, kazala nam je kako joj ne ostane ništa za život. Korisnica je Socijalnog dućana godinu dana i to joj koliko-toliko pomaže da ne gladuje svakodnevno.
Nakon toga sam nam je prišao 69-godišnji Marijan i ispričao nam razloge svog dolaska: „Primam 1.140 kuna hrvatske mirovine te oko 800 kuna iz Slovenije gdje sam radio 10 godina. U Hrvatskoj sam radio u Industrogradnji, ostali su mi dužni 27.000 kuna. Supruga mi je Ruskinja iz Moskve i ne prima nikakvu mirovinu, a nema ni državljanstvo i također je korisnica Socijalnog dućana. Imam tri kćeri koje se školuju i nijedna nije zaposlena”, kazao nam je vidno tužni Marijan, koji je i dodao kao šlag na kraju ove tužne priče, da živi kao podstanar u vlažnom stanu.
Svu surovost teškog života okupljenih dobili smo u odgovoru jedne gospođe koja je ispred zgrade Socijalnog dućana birala kruh koji stoji izložen u kutijama. Na naše pitanje je li umirovljenica, odgovorila je potvrdno i onda nam kazala: „Nemojte me ništa pitati, bolje da se nisam ni rodila”. U istom trenutku smo zanijemili.
Na razgovor s nama pristala je i 77-godišnja Fatima, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, a unatoč lošoj materijalnoj situaciji, nije izgubila vedrinu i duh. Kako nam je otkrila, živi sama u svom stanu, a prima 1.000 kune mirovine od preminulog supruga. Nije nikad radila, odnosno bila je domaćica, koja se brinula za troje sada odrasle djece. Dvoje rade i imaju male plaće pa joj ne mogu pomoći, dok je treće dijete, sin nezaposlen pa mu čak i ona uskače s malom mirovinom koliko može. U Socijalni dućan dolazi malo kraće od godinu dana.
„Tu dođem i nabavim brašna, soli, ulje, ono nužno i to mi pomaže. Ne mogu se žaliti”, nekako optimistično i bez puno žaljenja svoju tešku životnu priču završila je – sa smješkom.
Borba za goli opstanak
Među okupljenima je bilo i ljudi iz drugih ugroženih skupina, ne samo umirovljenika. Jedna od njih je 50-godišnja Brankica kojoj se svijet okrenuo naopako kada je pri padu slomila ruku na više mjesta. Liječnici su joj rekli da će oporavak trajati šest do osam mjeseci, no ona je već pet godina na bolovanju. S obzirom da je radila u pekarnici gdje je rad s rukama konstanta, osuđena je na samo
1.400 kuna koliko prima zbog bolovanja te za tuđu njegu i pomoć dobije još 500 kuna. Živi sama s 12-godišnjom kćeri, razvedena je, a muž ne plaća alimentaciju jer je i on na dugogodišnjem bolovanju. Za dijete dobije 200 kuna dječjeg doplatka te s 2.100 kuna ona i kći moraju preživjeti mjesec.
„Nisam nikad mislila da će mi se ovo dogoditi, da ću jedva preživljavati i koristiti ovakvu vrstu pomoći kao što je socijalni dućan. Dok sam radila imala sam 3.800 kuna plaću i tad nije bilo jednostavno živjeti, ali sada…”, kazala je Brankica i u tom trenutku kao da joj je stala knedla u grlu i nije mogla ništa više reći. Ono što ju je najviše pogodilo je što je nitko s posla nije nazvao i pitao kako je i treba li pomoć.
Puno je tu priča i sve su tužne, ujedno i upozorenje svima koji žive lagodnije kako tu, među njima, živi ogroman broj ljudi koji iz dana u dan vode borbu za goli opstanak.
Voditelj Duško Godić je rekao kako se nada da će i privatne osobe donirati hranu i higijenske potrepštine, no u pravilu savjest pojedinaca proradi obično tek za vrijeme Božića i Uskrsa, a inače je svatko okrenut vlastitu preživljavanju.
Za svaku je pohvalu da se u prostorijama Crvenog križa u Sigetu ne dijeli samo hrana, već se u okviru projekta unapređenja kvalitete života umirovljenicima nude i besplatni zdravstveni pregledi, pravno savjetovalište, učenje engleskog i njemačkog jezika, zatim postoji čitaonica, kao i maketarska i likovna sekcija.
Kako postati korisnik
Za sve one koji zadovoljavaju uvjete za pomoć iz Socijalnog dućana treba naglasiti da se postupak ostvarivanja prava na tu uslugu pokreće podnošenjem zahtjeva za upis u evidenciju korisnika, na adresi Siget 18a, u Zagrebu, svakog radnog dana od 9,00 do 15,00 sati.
Uz to, podnositelj zahtjeva koji je u sustavu socijalne skrbi obvezan je priložiti presliku važeće osobne iskaznice, presliku rješenja Centra za socijalnu skrb o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu te posljednji odrezak primljene zajamčene minimalne naknade.
Podnositelj zahtjeva koji je izvan sustava socijalne skrbi, uz zahtjev za upis dužan je priložiti i presliku vlastite važeće osobne iskaznice, kao i preslike osobnih iskaznica za sve punoljetne članove kućanstva, presliku rodnog lista za sve maloljetne članove kućanstva te potvrdu nadležne Porezne uprave o visini dohotka i primitka za prethodnu godinu za sve punoljetne članove kućanstva.
Važno je istaknuti kako Socijalni dućan obuhvaća Zagrepčane koji imaju prebivalište na području gradskih četvrti Maksimir, Peščenica – Žitnjak, Novi Zagreb – Istok, Novi Zagreb – Zapad, Gornja Dubrava, Donja Dubrava, Podsljeme, Sesvete i Brezovica. Zagrepčane iz ostalih kvartova „pokriva” Caritas, kazao nam je Godić.
I dvije podružnice Sindikata umirovljenika Hrvatske aktivno volontiraju na prikupljanju donacija za Socijalni dućan Crvenog križa u supermarketu Kauflanda u zagrebačkoj Dubravi, podružnice Studentski grad i Pešćenica. U prslucima Crvenog križa SUH-ovci pri ulazu u market pristupaju kupcima i uručuju im letke, kako bi ih podsjetili da kupe nešto od ne- kvarljivih namirnica i stave ih u namjenske košare pri blagajnama. Mnogi to i učine. Mnogi samo prođu.
Igor Knežević
