Jedan od najvećih problema hrvatskog umirovljenika jest zdravstvena skrb. Ako ne spominjemo vrlo niske prihodovne cenzuse za ostvarivanje prava na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje (po cenzusu još iz 2004. godine – 1.516,32 kune za člana kućanstva i 1.939,39 kuna za samca), problema u zdravstvenom sustavu ima pregršt. Sindikat umirovljenika Hrvatske već godinama upozorava na nejednaku dostupnost zdravstvene skrbi, pogotovo za starije ljude, a nova analiza našeg zdravstvenog sustava u sklopu Mreže europske socijalne politike ide tome u prilog.
Tako su autori Tematskog izvješća o nejednakostima u pristupu zdravstvenoj skrbi, koje je u svibnju 2018. izrađeno za potrebe Europske komisije, Paul Stubbs i Siniša Zrinščak, secirali zdravstveni sustav i otkrili poprilične mane u dostupnosti zdravstvene skrbi u Hrvatskoj, naročito spram nekih društvenih skupina. Najugroženije skupine po dostupnosti zdravstvene skrbi su starije osobe, ljudi koji žive na otocima i u ruralnim predjelima, žene, siromašni, slabije obrazovani i Romi.
Besplatno, a nedostupno
Kod starijih osoba se to manifestira u opadajućem broju zdravih godina; koji je nakon odlaska u mirovinu dvostruko manji nego u Europskoj uniji, povećanom broju nepredviđenih zdravstvenih problema i dugom čekanju na liječenje. Ljudi u ruralnim krajevima, pak, imaju pristup samo osnovnoj zdravstvenoj skrbi, što se naročito vidi na otocima, gdje se za hitne intervencije najčešće koriste nepouzdani načini prijevoza, poput brodova i helikoptera, ovisni o vremenskim prilikama. Autori navode i da 36,6 posto najsiromašnije četvrtine stanovništva ima policu dopunskog zdravstvenog osiguranja, dok u najbogatijoj četvrtini to pravo koristi čak 75,9 posto. Kod siromašnih je zabilježeno i lošije opće zdravlje u odnosu na ostale skupine.
Što je tome uzrok? Iako se navodi kako je dopunsko zdravstveno osiguranje besplatno za gotovo polovicu njegovih korisnika (djeca, siromašni umirovljenici, nezaposleni, drugi neaktivni ljudi), ono ipak ne može pokriti sve. Zbog toga, ali i visokih troškova i izdataka, na zdravstveni sustav se na- kalemilo čak više od osam milijardi kuna duga. Dio zdravstvenog sustava je financiran i iz državnog proračuna, pa nije ni čudo što se u sustavu teško odlučuju na unaprjeđenja. Ne pomažu niti lijekovi koji nisu na A-listi HZZO-a, jer, iako umanjuju tegobe, koštaju previše za one s prihodima do linije siromaštva (2.321 kuna).
Tanka „zdravstvena kuna”
To dovodi do lošije kvalitete zdravstvene usluge, neredovitih pregleda, duljih lista čekanja i povećane stope odgode pri naručivanju nego u EU. Tomu pridonosi opadajući broj kvalificiranog zdravstvenog osoblja. Procjena je da u Hrvatskoj trenutno nedostaje oko 4.000 liječnika, najviše ginekologa i pedijatara, a da ne govorimo o medicinskim sestrama. Dobar dio postojećih liječnika radi u „sivoj zoni”, odnosno, istovremeno u javnoj i privatnoj zdravstvenoj zaštiti. Stubbs i Zrinščak i ovo vide kao veliku manu u jednakosti dostupnosti zdravstvene zaštite.
Predložena su i neka rješenja, no s obzirom na to da RH ulaže samo 7,3 posto BDP-a u zdravstvo, od čega mizernih 0,2 posto za dugotrajnu zdravstvenu skrb te na „uobičajenu praksu” podmićivanja liječnika kako bi se što ranije došlo na red, teško će zaživjeti. Predloženo je, naime, da se zdravstvena skrb sinkronizira s ostalim oblicima socijalnih prava te da se novac bolje raspodjeljuje u ona područja gdje su zabilježeni najveći problemi. To će biti teško, jer gotovo da i nema sustavnog istraživanja o dostupnosti zdravstvene skrbi u RH, a da ne govorimo o istraživanjima kvalitete.
Siromašni plaćaju najviše
Osim loše i nedostupne zdravstvene skrbi, najsiromašniji (njih čak 17,7 posto) plaćaju i više od svojih financijskih mogućnosti da bi obavili pregled kod liječnika ili neki drugi zdravstveni tretman. Uz rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, koji je 2016. za starije od 65 godina iznosio 32,7 posto, nije ni čudno što su upravo stari i siromašni najviše bolesni, češće se osjećaju bolesnijima od drugih i imaju mnogo više neostvarenih potreba.
Stoga u zemlji koja, prema podacima iz 2016., ima više zdravstvenih osi- guranika nego stanovnika, teško možemo očekivati brzi napredak. Svjesni su toga Stubbs i Zrinščak koji kažu kako su „najveći problemi u pristupu kvalitetnoj i efektivnoj zdravstvenoj skrbi, koja se vrši na vrijeme” te zaključuju kako bi „teškoće u ostvarivanju pristupa zdravstvenoj skrbi mogle imati utjecaj na stope preživljavanja ljudi s različitim dohocima, dobi i u različitim društvenim skupinama”. Bolje rano u grob, nego kasno u bolnicu.
Milan Dalmacija
