Što kažete na ideju da se u svim zemljama uvede univerzalni temelj-ni dohodak, dovoljno visok da se može preživjeti uz dovoljno hrane i plaćene režije?
Ekonomski utjecaj koronavirusa izazvao je ponovno otvaranje pitanja univerzalnog temeljnog dohotka, kao potencijalnog središnjeg pojma sustava socijalne zaštite usmjerenog ka budućnosti, a koji bi bio jednako primjenjiv na lokalnoj, globalnoj, ali i svim razinama između.
Pandemija je usmjerila misli čovječanstva na solidarnost i zajedništvo, pa i na promišljanja ne samo kako riješiti mnoge neposredne izazove, već i kakav svijet želimo vidjeti nakon krize. U tom kontekstu ne iznenađuje da se ponovno pojavljuju pozivi na uvođenje takvog dohotka osnovne socijalne sigurnosti za svakog stanovnika. No, ni to ne može bez prepreka.
Solidarnost se isplati
Glavna je zabrinutost da će takav dohodak destimulirati rad, što je pogrešno vjerovanje koje je već dokinuto reakcijama na ovu krizu. Druga je dvojba da bi taj univerzalni dohodak jednostavno bio preskup te da bi „istisnuo” druge oblike korisnih socijalnih izdataka, kao što su na primjer nužne usluge poput zdravstva. No, zar nisu vlade širom svijeta na ovu korona krizu reagirale tako da oslobađaju financijska sredstva u iznosima koji su još prije koji tjedan bili nezamislivi. U mnogim zemljama je svim građanima ili barem umirovljenicima isplaćen dodatak (npr. 100 eura u Srbiji, 130 do 300 eura na mirovine u Sloveniji). Socijalne restrikcije koje obično prate ekonomske krize, stavljene su na led.
Hajdemo pojasniti što je univerzalni temeljni dohodak. To su redovna novčana primanja koja se bezuvjetno isplaćuju svima bez prethodnog provjeravanja imovinskog stanja ili radnog statusa. To je možda najjednostavniji, najizravniji i najučinkovitiji oblik osiguranja temeljnog dohotka koji možemo zamisliti, osobito ako „svi” uključuje sve stanovnike određenog područja ili administrativne jedinice. Takav prihod uključuje djecu, umirovljenike, migrante i tražitelje azila, one koji se školuju ili su u nekom obliku obuke, volontere, te njegovatelje bez naknade, što su naravno najčešće žene. Naravno, u krizi poput ove koja slijedi nakon pandemije, taj bi dohodak pomogao onima koji trenutno ne rade, uključujući i privremeno nezaposlene.
Mentalno i ekonomsko blagostanje
Čini se da je ova ideja odjeknula u javnosti. Timothy Garton Ash sa sveučilišta Oxford nedavno je objavio istraživanje i otkriće da 71 posto Europljana sada podržava univerzalni temeljni dohodak. Istovremeno, izvješće o finskom eksperimentu s osnovnim dohotkom pokazalo je neke pozitivne rezultate, u smislu mentalnog i ekonomskog blagostanja primatelja, i to bez smanjenja zaposlenosti. Finski ministri stoga predlažu da se, ne više kao eksperimentalni projekt, uvede u postkorona vrijeme cjeloviti model, uvjereni kako će jamčiti sigurnost toliko potrebnu u doba nesigurnosti.
Kakve posljedice ima trenutna kriza za slučaj univerzalnog temeljnog dohotka i vjerojatnost da će on dobiti pravu političku privlačnost u razvijenim državama, odnosno barem u svim zemljama članica Europske unije? Ako bi se krize ponovile, važno je rehabilitirati pitanje ekonomske i socijalne ravnoteže, te na odgovarajućoj razini pružiti osnovnu sigurnosnu mrežu.
Koliko će trajati oporavak poslije pandemije krajnje je neizvjesno, ali najvažnije je pitanje hoće li prihodi u razvijenim državama biti više ili manje nesigurni nakon oporavka. Upečatlji- viji aspekt krize bila je mnogo šira svijest o nesigurnosti specifičnih radnih odnosa i iskustvu prekarnih radnika u nesigurnim oblicima rada. To bi moglo stvoriti zamah za poboljšanje njihove plaće i sigurnosti kroz regulaciju i zakonodavstvo – možda putem temeljnog dohotka. Mnoge su države, poput Hrvatske, u prvim reagiranjima uvele snošenje minimalne plaće, odnosno refundaciju isplaćenih u dijelu iznosa.
No, iako se ekonomska opravdanost za rješavanje nesigurnosti dohotka može mijenjati, politika koja stoji iza univerzalnog temeljnog dohotka ostaje izazov. Da bi se provodila politika potrebna je široka podrška različitih stranaka i grupacija, ali vidljivo je koliko su duboko podijeljeni čak i pristaše socijalne države u svezi s takvim temeljnim dohotkom. Bilo je to vidljivo u Hrvatskoj s nevjerojatnim reakcijama jedine parlamentarne umirovljeničke stranke HSU protiv nacionalne naknade za starije osobe, kojom bi se svima starijima od 65 godina i s prihodima nižima od 800 kuna osigurao takav iznos za preživljavanje. Protiv isključivog prihodovnog kriterija, a bez imovinskog, reagirali su i brojni neoliberali bliski financijskoj industriji.
Mladi su „za”
Međutim, podrška univerzalnom temeljnom dohotku je velika kod mlađih osoba koje nisu nužno najozbiljnije pogođene pandemijom. Kako nisu materijalno ovisne o općem osnovnom dohotku, njihova je motivacija uglavnom ideološka ili vrijednosna, izvedena iz ideje o istinski univerza- lističkom pravu bez ikakvih radnih zahtjeva. S druge strane, neki tradicionalno jaki pristaše države blagostanja, poput starijih osoba s manje formalnog obrazovanja, i dalje su skeptični prema univerzalnom temeljnom dohotku. Jasno preferiraju tradicionalne preraspodjele i programe socijalnog osiguranja.
Uvođenje novih socijalnih programa, kako pokazuje povijest, uglavnom ovisi o pronalaženju širokih i održivih koalicija među različitim političkim skupinama. Teško da je ikada bilo dovoljno imati podršku samo onih koji bi bili izravni korisnici. U slučaju ovog univerzalnog dohotka međutim, nedostaje podrška još nekih skupina koje su u nepovoljnijem položaju, a koje inače podržavaju preraspodjelu i socijalnu državu općenito, zaslužuju više pozornosti u raspravi. Kako okupiti obje skupine – one koji podržavaju opći osnovni dohodak iz uglavnom ideoloških razloga i one koji bi imali koristi u smislu materijalnog osobnog interesa – ostaje izazov bez odgovora.
I tako su se povezali Europski stup socijalnih prava koji je 2017. godine u točki 14. predvidio kao jedno od 20 temeljnih načela da „svatko kome nedostaju dovoljna sredstva za život imaju pravo na odgovarajuća minimalna primanja kojima će im se jamčiti život u dostojanstvu u svim fazama njihovog
života, kao i učinkovit pristup u dosezanju dobara i usluga“. U nadi da će to biti i ostvareno…
Jasna A. Petrović
