NACIONALNA NAKNADA ZA SIROMAŠNE

Hajdemo odmah na početku reći jasno i glasno da nacionalna na­knada za starije osobe nije miro­vina i da se neće isplaćivati iz mirovin­skog fonda. Nevjerojatno je u kolikoj mjeri je u javnosti proširena priča, i to najviše od parlamentarne umirovlje­ničke stranke HSU, kako je ta naknada „ispljuvak” Plenkovićeve Vlade koji je usmjeren protiv pravih umirovljenika te da predstavlja otimačinu od strane neradnika.

Nevjerojatno je da sa saborske go­vornice baca munje i gromove upravo lik koji je od svoje 45. godine do danas, već punih 17 godina, na visokoj sa­borskoj plaći, i to malo u nekoj lijevoj ili desnoj koaliciji, učinio toliko malo za starije sugrađane da to već postaje parodično. I ne samo to, „samozvani” Hrelja poziva narod da se uključi u jav­no savjetovanje na njegovoj strani, i to tako da napišu kako su protiv uvođenja nacionalne naknade za siromašne sta­rice i starce, za njih oko 20.000 očajni­ka, poglavito iz ruralnih područja. Kako tužno.

Kad Hrelja oštri zube

Hajdemo podsjetiti kako je upravo na prijedlog Sindikata umirovljenika Hrvatske u Strategiji socijalne skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020. godine predviđeno uvođenje nacionalne „mi­rovine” za starije osobe koje ne ostva­ruju mirovinu na temelju prethodnog rada i plaćenih doprinosa. Potrebno je istaknuti da nacionalne potpore za starije osobe, odnosno slične institute, u svojim sustavima ima oko 100 drža­va svijeta u nekom od oblika, ovisno o varijanti za koju su se odlučili te se radi o novčanom transferu starijim ljudima.    Riječ je o borbi protiv siromaštva iz su­stava državnog proračuna za socijalnu sigurnost.

Procjenjuje se kako u Hrvatskoj pri­bližno 60.000 osoba starijih od 65 godi­na nije ispunilo minimalne uvjete za os­tvarenje prava na mirovinu (najmanje 15 godina mirovinskog staža). Među starijim osobama bez mirovina većinu čine žene, iz razloga što su žene znat­no manje nego muškarci sudjelovale u plaćenom radu izvan kuće, a ujedno su njihove radne karijere bile kraće i isprekidane. Iz navedene skupine sta­rijih osoba bit će potrebno, primjenom odgovarajućih kriterija, izdvojiti starije osobe koje ne ostvaruju drugi prihod ili ostvaruju prihod koji je niži od pred­ loženog iznosa nacionalne naknade za starije osobe, odnosno koje nisu prima­telji uzdržavanja temeljem ugovora o doživotnom, odnosno dosmrtnom uz­državanju i nisu korisnici usluge smje­štaja, prema propisima o socijalnoj skr­bi, koja im osigurava osnovne uvjete za život na teret sustava socijalne skrbi.

800 kuna – više nego ništa

Kao opći uvjeti za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe utvrđeno je hrvatsko državljanstvo, sta­rosna dob od 65 godina i prebivalište u Republici Hrvatskoj u neprekidnom trajanju od najmanje 20 godina nepo­sredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava. Također, propisuju se i dodatni uvjeti na strani korisnika i članova kućanstva, odnosno dohodov­ni cenzus. Prihodovni/dohodovni cen­zus utvrđuje se u visini iznosa nacional­ne naknade za starije osobe, odnosno u iznosu od 800 kuna mjesečno po članu kućanstva.

Valja priznati da je u radnoj skupini koja je krojila ovaj Zakon o nacional­noj naknadi za starije osobe bilo dosta poznatih znanstvenika neoliberalnog svjetonazora koji su tražili da se uvede i imovinski cenzus, čemu su se izrazito protivile umirovljeničke udruge SUH i MUH. Suprotno tome, zastupnik Hrelja također traži imovinski cenzus, iako je posve jasno da postojeći model stal­ne socijalne pomoći (ZMN) obuhvaća samo oko 8.000 starijih od 65 godina, dok je u zoni siromaštva svaki treći – oko 270.000 starih. Očito je da je po­treban novi model socijalne potpore za one koji trpe bijedu.

No, umirovljeničke udruge su tra­žile, kao i predstavnici Saveza samo­stalnih sindikata Hrvatske, da se ukine uvjet državljanstva i izjasnile se kako HZMO ne bi trebao biti javna ustanova nadležna za provedbu postupka, ispla­tu naknada itd., već da se nacionalne naknade za starije osobe trebaju voditi u sustave socijalne skrbi, kroz centre so­cijalne skrbi.

Vratite poštare

SUH i MUH su ipak prihvatili da se procedure i isplata vode preko HZMO-a, jer su sami predstavnici sustava socijal­ne skrbi na radnoj skupini izjavili kako su potkapacitirani i u nemogućnosti operativno voditi nacionalnu naknadu.

Ono što se posebno treba naglasiti jest da je riječ o socijalnom pravu koje će se automatski usklađivati početkom svake godine, od 1. siječnja 2022. na­dalje, prema stopi promjene indeksa potrošačkih cijena iz prethodne godine u odnosu na godinu koja joj prethodi, prema podacima DZS-a, ako je stopa veća od nule.

Naravno, ima i stvari koje treba po­praviti, posebno odredba kako nacio­nalnu naknadu za starije osobe isplaću­je HZMO putem poslovnih banaka, a ne i putem pošte, što bi bilo primjerenije s obzirom na očekivanu korisničku popu­laciju većinski iz ruralnih područja. No, za takve korekcije postoji javno savjeto­vanje.

Jasna A. Petrović