Većina hrvatskih umirovljenika s nestrpljenjem čeka usklađivanje mirovina kojim država dvaput godišnje korigira, odnosno poveća mirovinu u skladu s rastom plaća i troškova života. Od 1. siječnja 2019. mirovine su temeljem usklađivanja porasle za 1,15 posto, da bi u srpnju iste godine porasle za daljnjih 2,44 posto, što je značilo oko 60 kuna više na prosječnu mirovinu. Do tog većeg porasta došlo je i zbog toga jer se, umjesto „švicarske formule”, po prvi put koristila varijabilna formula usklađivanja, tzv. 70:30 model.
Mnogi su stoga očekivali kako bi se trend većeg postotka usklađivanja mogao nastaviti i u ovoj godini te tako još malo poboljšati umirovljenički novčanik. No, umirovljenička realnost u Hrvatskoj je surova pa se nada u takav pozitivan scenarij pokazala pogrešnom. Naime, Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje početkom ožujka je donijelo odluku o novoj aktualnoj vrijednosti mirovina (AVM), koja vrijedi retroaktivno od 1. siječnja 2020. godine te iznosi 68,45 kuna.
Riječ je o povećanju mirovina za 0,7 posto, pa je AVM koja je u prošlom polugodištu iznosila 67,97 kuna povećana za 48 lipa. Razlog tako mizernog rasta mirovina leži u činjenici što je rast plaća u drugoj polovici 2019. godine (također 0,7 posto) znatno usporio. Za usporedbu, u prvoj polovici 2019. plaće su rasle osjetnih 3,4 posto. Također, rast potrošačkih cijena koji se također uzima u formuli izračuna AVM iznosio je identičnih 0,7 posto.
Tri štruce kruha
Preračunato u kune, na prosječnoj mirovini od 2.507 kuna porast mirovina od 0,7 posto donijet će samo 17,5 kuna, što nije dovoljno ni za kupnju tri štruce kruha. S obzirom da će se prva povišica u ovoj godini isplatiti u travnju, na račun umirovljenika sjest će i razlika za prva tri mjeseca ove godine, odnosno u prosjeku 52,5 kuna. Sve je to malo i nedovoljno da bi umirovljenici osjetili bilo kakvi pomak u kvaliteti svog života. A, k tome, realna vrijednost njihovih mirovina i dalje se urušava.
No, najgore je u cijeloj priči to što su plaće zaposlenima realno ipak rasle više od spomenutih 0,7 posto, no nova porezna reforma ministra financija Zdravka Marića omogućila je rast plaća kojim se zaobišao mirovinski sustav. Ministarstvo je, naime, omogućilo da plaće rastu kroz takozvane neoporezive dodatke na koje se ne naplaćuju doprinosi. Time su radnici dobili povišice, no umirovljenici od takvog rasta nemaju apsolutno ništa. A neće imati niti radnici kad jednog dana dođu do mirovine.
Neoporezivim dodatcima se podiže samo neto plaća, ali ne bez uplata u zdravstveni i mirovinski proračun. Također, neoporezivani dodatci se ne prikazuju u prosjeku plaće, koji ostaje isti te samim time ne rastu ni mirovine.
Na ruku poslodavcima
Iako se na prvu čini kako nova ministrova mjera ide na ruku radnicima jer im se povećavaju plaće, dugoročno to nije dobro rješenje, jer veća isplata neoporezivih naknada vodi do manjih doprinosa u mirovinski fond, a time posljedično i manjih mirovina za te iste radnike. Kako to već biva, najgore su prošli umirovljenici, a najbolje poslodavci koji ne moraju plaćati veće doprinose, a mogu povećati plaće zaposlenima.
Mali porast mirovina zbog ovakvog zaobilaženja nagnao je umirovljeničke udruge da na zadnjem Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe od predstavnika ministarstava zatraže i treće ovogodišnje usklađivanje mirovina, prema rastu BDP-a. Naime, s obzirom da povećanje plaća radnicima kroz neoporezive dodatke neće ući u statistiku rasta bruto plaća, ipak bi dodatna potrošnja i veći optjecaj novca trebao utjecati na rast BDP-a. Ako ih ne „kazni” kororonavirus i raspad turističke sezone…
Igor Knežević
