Kad je gospođa Opačić, svojedobna ministrica socijale i obitelji, na Obiteljski zakon nakalemila model iz nekih američkih saveznih država, kojim je u Hrvatskoj uvedeno da su bake i djedovi obveznici plaćanja uzdržavanja za unuke, ako to ne čine njihova djeca, nismo ni pomislili da će sve buduće HDZ-ovske vlade tako zdušno braniti zadržavanje takvog čudovišnog propisa koji egzistencijalno ugrožava sve više siromašnih starijih osoba. Sudovi sude kako piše u zakonu, pa tako otkidaju od mirovina djedova i baka tri četvrtine raspoloživog iznosa i bacaju ih u glad i neimaštinu.
Zanimljivo, predstavnice Sindikata i Matice umirovljenika našle su se početkom godine i s glavnim dužnosnicama socijalnog sektora Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, na čelu s državnom tajnicom Marijom Pletikosom, i tada im je obećano kako će se razmotriti njihov prijedlog za ukidanje takve odredbe iz Obiteljskog zakona i osnovati tzv. alimentacijski fond kojim bi država jamčila isplatu uzdržavanja kad roditelji zakažu.
Daleko smo od Europe
Ugledne socijalke su od strane umirovljeničkih udruga informirane, a što nažalost nisu znale, kako u većini europskih zemalja država jamči privremeno i zamjensko uzdržavanje djeteta, a ne da taj teret s države prebacuju na bake i djedove. Takvo rješenje vrijedi u Austriji, Mađarskoj, Njemačkoj, Estoniji, Švedskoj, dok je to na teret lokalnih vlasti u Češkoj, Danskoj i Finskoj. U Poljskoj, Letoniji i Litvi, te Luksemburgu i Portugalu djeca se uzdržavaju putem specijaliziranih fondova. Dakle, kad zakažu roditelji (uglavnom – očevi), uska- ču državne ili lokalne institucije. A kod nas je to na brigu roditeljevih roditelja koji nerijetko više sa svojim potomcima i nemaju nikakve kontakte, a katkad i unuke niti ne viđaju.
Hrvatski sudovi, eto šoka, čak dosuđuju alimentaciju na teret mirovina i u slučaju kad je otac djece preminuo, a djeca primaju obiteljsku mirovinu. Poznat je slučaj obitelji Kišur iz Sesveta kojoj je sud odredio plaćanje alimentacije šest godina nakon smrti njihovog sina koji je poginuo u automobilskoj nesreći!
I tako, nakon što su SUH i MUH ponovili svoju inicijativu 17. studenog 2020. godine za žurnom izmjenom Obiteljskog zakona i Zakona o privremenom uzdržavanju, upućen je upit Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u kojem roku se mogu očekivati navedene promjene. I gle, eto 29. lipnja 2021. godine odgovora od nadležnih osoba, odnosno iz Kabineta ministra.
Danak birokraciji
U pismu koje stiže nakon dva tjedna piše: „Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike svjesno je situacije u kojoj se nalaze mnogi umirovljenici, no prema trenutno važećim odredbama Obiteljskog zakona roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Tek ukoliko roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju. Nadalje, punoljetno unuče je dužno uzdržavati baku, odnosno djeda, ako baka, odnosno djed nisu sposobni za rad, a nemaju dovoljno sredstava za život ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine i ako su ga oni uzdržavali ili su se brinuli o njemu dulje vrijeme”. Zanimljivo.
„Odredbu o obvezi uzdržavanja maloljetnog djeteta od strane djeda i bake, ukoliko ga ne uzdržava roditelj sadržavao je i raniji Obiteljski zakon, a izmjene Obiteljskog zakona i Zakona o privremenom uzdržavanju nisu u Planu zakonodavnih aktivnosti za ovu godinu”, odgovaraju nadležni, bez potpisa. Mogla je to potpisati i gospođa Opačić, jer odgovor je isti kao u „njezino vrijeme”.
A netom prije nego ovaj članak za Glas umirovljenika bijaše predan u tisak nazove S.Š. iz Karlovca i kaže kako je saznala da joj sin duguje deset tisuća eura alimentacije, a radi u inozemstvu i nema s njim kontakt. Pita hoće li i njoj sud sjesti na mirovinu koja je ionako mizerna? Hoće, sjest će Vam. Sve dok ministar Ala- drović, u čijem je resoru Obiteljski zakon, ne odluči da je to važno promijeniti i da je europski socijalni model bolji od američkog. Nazdravlje.
Jasna A. Petrović
