Kako doći do kredita?

Banke koje posluju u Hrvatskoj ne mogu se baš pohvaliti ponudom kredita za starije osobe, iako ima banaka koje reklamiraju kredite specijalno namijenjene umirovljeni­cima. I takvi prilagođeni krediti za stariju populaciju nedostupni su ve­ćini, jer su uvjeti dosta nepovoljni, s kratkim rokovima otplate i visokim kamatama, pa su otplatne rate pre­visoke i rijetko tko ih može izdržati, a da mu ne bude ugrožen osnovni životni standard.

I ti povoljniji krediti za starije osobe oglašavaju se samo na in- ternetskim stranicama banaka i za­htjev za kredit se najčešće upućuje elektronski, što je dostupno malom broju starije populacije. Banke nisu spremne na iskorak u svome marketingu da svojim klijentima starije dobi ciljano nude kredite na kućnu adresu i da ih pozovu na savjetovanje u svoju poslovnicu, kao što je to učestala praksa u zemljama Zapadne Europe.

Od početka studenog na web stranicama Narodne banke Hrvatske dostupne su sve relevantne informacije o naknada­ma za platne usluge po svim bankama u RH.

Tako je informatički pismenim potrošačima omogućena jednostavnija usporedba aktualnih naknada po bankama za najčešće korištene platne usluge, pa mogu napraviti uspored­bu i odabrati banku sa najpovoljnijim uvjetima. To je mali isko­rak prema potrošačima, ali može biti od koristi kod usporedbe kamata, naknade za obradu kredita i slično.

Lihvarski krediti:

Šteta s malim slovima

Iako je jako bilo puno teških, pa i tragičnih situacija s oso­bama koje su se upustile u podizanje kredita kod raznih štedi­onica i agencija koje su nudile brzu realizaciju kredita uz „vrlo povoljne uvjete” i oglašavale se po stupovima i tramvajima i dan danas se susrećemo s građanima koji se upuštaju u takve lihvarske kreditne odnose i naravno dolaze u gotovo bezizla­zne situacije, jer potpišu i štetna mala slova.

Takve kreditne angažmane treba izbjegavati bez obzira u kakvoj se situaciji nalazili, jer jednom kad se uđe u vrtlog ta­kvih kredita izlaza nema i najčešće ljudi ostaju i bez stanova i kuća, jer u nemogućnosti vraćanja kredita i visokih kamata bivaju prisiljeni potpisati ugovore po kojima u hipoteku daju stanove ili kuće.

Obrnuta hipoteka:

Cijena rizika

U posljednje vrijeme počelo se i kod nas govoriti o novom proizvodu financijske industrije, kreditima koji u Americi i ne­kim europskim zemljama postoje više od 50 godina.

Radi se o takozvanim „obrnutim hipotekama”, a to su krediti koji se daju starijim osobama koji su vlasnici vrijednih ne­kretnina, na način da banka njima daje kredit u vrijednosti od 50 do 70 posto procijenjene vrijednosti nekretnine, a oni kredit ne vraćaju, već banka upisuje hipoteku na njihovu ne­kretninu i nakon smrti vlasnika nekretnina postaje vlasništvo banke.

Činjenica je da si takvim kreditima starije osobe mogu po­boljšati životni standard, platiti liječenje ili pomoć u kući ili podmirivati ostale potrebe koje ne mogu pokriti sa malim mirovinama, osobito ako nemaju nasljednike koji bi za njih skrbili.

Krediti se mogu isplatiti jed­nokratno ili po dogovorenim lini­jama ili u mjesečnim ratama. Takve kreditne obveze se ne nasljeđuju, pa nema straha kod djece i rodbi­ne tražitelja kredita da će morati vraćati kredite, ali jednako tako ako starija osoba umre na početku ko­rištenja kredita, nasljednicima ništa ne ostaje od založene nekretnine.

Ovakvi krediti bi mogli zamijeniti ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju te eliminirati probleme i zloupotre­be koje su u takvim odnosima javljale, no i tu ima puno rizika.

Britanski savez potrošača WHICH ima stoga posebnu web stranicu posvećenu samo hipotekarnim kreditima i svim svojim članovima, a posebno starijim osobama pomaže, ne samo savjetima, već za njih odrađuje sve potrebne radnje za dobivanje takvih kredita i u njih građani imaju najviše povje­renja.

Poznata su, međutim, i negativna iskustva s ovim institu­tom posebice u Americi.

Tamo je zabilježeno puno beskućnika u trećoj dobi kao žrtava kredita obrnute hipoteke, jer su troškovi održavanja, režije, obvezatno osiguranje nekretnine, velik teret za starije, a osobito jer ljudi zaborave da im se odbijaju od kredita i ra­stuće kamate, koje mogu toliko porasti da pojedu sam kredit i jednog dana, još za života, stari ostaju bez svoje nekretnine jer odlazi na bubanj.

Biro za financijsku sigurnost potrošača SAD-a je naglasio kako je riječ o „vrlo složenom proizvodu koji je potrošačima vrlo teško razumjeti, da su izloženi mamcima reklama, niskoj kvaliteti savjetovanja i riziku od prijevara”

Rizik je i to što bi banke takvim kreditima vrlo brzo došle u posjed značajnog nekretninskog fonda, čime bi diktirale i cijene na tržištu.

Mi u Hrvatskoj, na žalost nismo još tako ekipirani i osposo­bljeni da bi potrošačke udruge mogle pomagati građanima oko ishođenja kredita, ali smo na putu prema tome, imajući u vidu kakav je uspjeh postigla udruga „Franak” u rješavanju problema sa kreditima u švicarskim francima.

Ana Knežević