Imate li možda starijeg susjeda ili prijatelja koji kod vas kad dođe na druženje boravi i po nekoliko sati? Jeste se ikada zapitali da razlog njegovog ili njezinog dugog boravka, koji vas možda i smeta, nije u tome da je toliko željan druženja i razgovora, već se došao ugrijati, jer kod vas radi grijanje, a on, nažalost nema dovoljno novca da si plati grijanje svaki dan. To je, naime, jedna od taktika kojima se stariji siromašni ljudi služe, kako bi sačuvali koliko-toliko svoje zdravlje, ali i preživjeli plaćajući niže troškove režija. Neki, pak, sjede satima u tramvajima ili autobusima, čitaju knjige ili samo gledaju kroz prozor, i tako kruže gradom.
Prema posljednje dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku o dohotku stanovništva za 2019. godinu 6,6 posto osoba, odnosno oko 270 tisuća živi u kućanstvu koje nije u mogućnosti priuštiti si adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima. Taj podatak jedan je od glavnih pokazatelja energetskog siromaštva. Prema tumačenju Europske Komisije, energetsko siromaštvo predstavlja situaciju u kojoj kućanstvo ili pojedinac nije u mogućnosti priuštiti si osnovne energetske usluge (grijanje, hlađenje, rasvjetu, mobilnost i energiju) koje jamče pristojan način života.
Najbolje platiše siromašni
Energetsko siromaštvo nastaje kao posljedica niskih prihoda, visokih troškova energije i niske energetske učinkovitosti takvih domova, što može imati ozbiljne posljedice za zdravlje, dobrobit, društvenu uključenost i kvalitetu života. Kad se pogleda samo populacija starija od 65 godina, tada se iz podataka vidi da si grijanje u Hrvatskoj ne može priuštiti čak 16,9 posto samaca te dobi, što znači da svaki šesta starija osoba koja živi sama je osuđena na smrzavanje u zimskim mjesecima.
I dok 14,8 posto hrvatskih građana nije u mogućnosti na vrijeme podmiriti troškove režija, pomalo bizarno zvuči da su najredovitije platiše upravo starije osobe, odnosno najsiromašniji. Naime, samo 9,3 posto samaca starijih od 65 godina ne plaćaju račune na vrijeme, te samo 8,7 posto kućanstvo s dvije osobe, u kojem je barem jedna osoba starija od 65 godina. Usađene vrijednosti ili strah od ovrha i još većeg troška računa? Strah od gubitka stana? Uglavnom, računi se plate, a hrani se makar u pučkim kuhinjama.
Jedna od taktika starijih osoba je i odlazak na grijanje u javne institucije. Stoga je zanimljivo bilo vidjeti komentare pratitelja SUH-ove tematske Face- book stranice Pokret protiv siromaštva starijih osoba, o tome kako oni štede na grijanju.
„Mirovina 1.300 kuna. Stan od 30m2. Grijem se na drva i briket. 3,5m2 drva i 600 kilograma briketa. Ne znam ni sama kako uspijem to kupiti. Zahvaljujući zimnici koju kompletnu spremim uspijem preko zime skupiti novac za sljedeću sezonu grijanja. Čak i drva i briket kupujem kad su najjeftinija, kad su vrućine 7-8 mjesec. Preživi ako možeš!”, napisala je Jasna Molinar iz Vinkovaca.
Smrt bolja od penzije
„Još nisam u mirovini. Plačem čitajući komentare. Na minimalcu sam, živim sa dva sina i udovica sam. Momentalno se smrzavamo jer su drva potrošena. Život je sra*e ova vlast je sra*e. Bolje da umremo, nego da završimo u penziji”, napisala je Amy Šalković iz Karlovca.„S čime da plate grijanje kada je mjesečna rata za plin veća od nečije mirovine!”, napisao je Josip Tot.
„Grijanje platim oko 100 kuna mjesečno. Zapravo ga i ne palim grijanje, jer ga nemam otkud platiti. Po danu idem šetati dobro obučena i tako se zagrijem. A u kuću se umotam u 6 deka. Zagrijem nekoliko boca vode i stavim ispod deka. Tako mi nije puno hladno. Jer s penzijom od 550 kuna drukčije ne mogu”, otkrila je Radojka Novaković.
Zanimljivi su i podaci Europske komisije, prema kojima je Hrvatska čak nešto bolja po pitanju grijanja u najhladnijim mjesecima. EU prosjek je čak malo viši, odnosno 6,9 posto stanovništva si ne može priuštiti adekvatno grijanje. Najgore je u Bugarskoj (30,1 posto), Litvi (26,7 posto), Cipru (21 posto), Portugalu (18,9 posto), Grčkoj (17,9 posto) i Italiji (11,1 posto), a najbolja je situacija na sjeveru u Skandinaviji.
No, sve će se dakako promijeniti s podacima za 2020. godinu, jer je pande- mija sigurno dodatno osiromašila stanovništvo, a u Hrvatskoj će energetskom siromaštvu još više biti izložene osobe koje žive na potresom pogođenim područjima. Naime, energetsko siromaštvo podrazumijeva i nedostupnost energenata (plina, struje) i kućanskih aparata (perilica, hladnjaka).
Neočekivan saveznik
Ulaskom u EU naša zemlja prihvatila je i određene obveze, među njima i borbu protiv energetskog siromaštva, pa je tako donesena uredba kojom se daje pravo na subvenciju troškova struje u iznosu do 200 kuna mjesečno, ali samo korisnicima osobne invalidnine i zajamčene minimalne naknade. Korisnicima ZMN-a jednokratno se godišnje isplati naknada za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba (2.500 za samca i 3.500 za obitelj) no ostaje pitanje je li to dovoljno te što je s onima koji živi na rubu siromaštva, a ne primaju nikakvu pomoć, primjerice 700 tisuća umirovljenika čije su mirovine niže od linije siromaštva (2.710 kn mjesečno).
Neke bogatije općine i gradovi također problem nedostupnosti energe- nata rješavaju kroz jednokratne novčane pomoći, primjerice Rovinj i Pula, a Zagreb i Osijek isplaćuju naknade za troškove stanovanja. No, država kaska te još nije prilagodila sustav socijalne skrbi standardima Europske unije, a novi Zakon o socijalnoj skrbi još nije ugledao svjetlo dana. No, kad veće neće država, blagom smanjenju energetskog siromaštva posljednjih godina pripomogao je neočekivan saveznik – klimatske promjene. Zime u Hrvatskoj su sve blaže pa se i manje grije, a posljedica su i niži troškovi računa. Sreća u globalnoj nesreći?
Igor Knežević
