Jesu li starije generacije ulazile u mirovinski sustav s premalo godina radnog staža, kako kaže čelnik Udruge Lipa Davor Huić, čovjek transparentnih neoliberalnih svjetonazora i branitelj kapitalizma. Huić se pritom služi netočnim podacima te kaže kako prosječni radni vijek umirovljenika iznosi samo 30 godina i sedam mjeseci, što, naglašava, „Hrvatsku stavlja daleko od najboljih praksi EU-a”.
E, pa, Huiću i svi vi brojni kritičari hrvatskih umirovljenika, niste u pravu! Netočno je da su Hrvati lijeni i da premladi odlaze u mirovinu, već je točno da bi oni rado radili i dulje, kad ih njihovi poslodavci često prinudno ne bi slali u mirovinu.
Statistički inženjering bivšeg ministra
Netočno je i to da je prosječni radni vijek umirovljenika samo 30 godina i sedam mjeseci, već je to posljedica statističkog inženjeringa bivšeg ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića koji je člankom 58. Zakona o mirovinskom osiguranju propisao da se od 2014. „korisniku prava na mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti prevodi to pravo, u istoj svoti, prvog dana u mjesecu nakon mjeseca u kojem je korisnik navršio” dob za starosno umirovljenje, za sada još uvijek različito za žene i muškarce.
Što to znači i zašto je to Mrsić propisao? To znači da invalidski umirovljenik, koji inače prosječno ima 22 godine radnog staža i samo 61 godinu i 5 mjeseci starosti odjednom iz statističke rubrike invalidskih mirovina prelazi u starosne. Posljedica takvog propisa je da je do 30. lipnja 2020. čak 84.108 invalidskih umirovljenika prebačeno u statističku košaricu starosnih umirovljenika. Time je prividno u zadnjih šest godina zaustavljen rast radnog staža umirovljenika na vječnih 30 godina. Dobili smo statistički stoj u mjestu, jer se ostvareni dulji rad i porast radnog staža pri odlasku u mirovinu fiktivno umanjuje.
Manipulacija invalidskim mirovinama
A zašto je to učinjeno? Naime, u mandatu Kukuriku koalicije Hrvatska je upozorena od strane Europske komisije kako ima preveliki udjel invalidskih umirovljenika u ukupnoj umirovljeničkoj populaciji, pa su se u ministarstvu dosjetili kako prevariti Europu, te ujedno ići na ruku hrvatskim neoliberalima. Umjesto da izvrše opsežnu reviziju svih invalidskih mirovina i pročiste sustav, oni su samo propisali da se svi invalidski umirovljenici kad navrše dob za umirovljenje, prebacuju u starosne umirovljenike.
I eto kako je to u stvarnosti kad ma- kneš tu skupinu invalida s niskim mirovinama, malo godina radnog staža i mlađe dobi. Dobiješ da je „čistih” starosnih umirovljenika točno 701.145 osoba, te da im je prosječni radni staž 32 godine i 10 mjeseci. Što je čak dvije godine i tri mjeseca više nego što to tvrde Huić i slični. Tako da Hrvatska ne zaostaje za europskim prosjekom od 35 godina prosječnog staža umirovljenika 4,5 godine, već samo 2,2 godine!
Statistički pokazatelji HZMO-a, kad se pogledaju samo novoumirovljeni u određenoj godini, ukazuju da je doista došlo do nakaradne matematike, jer je
2014. prosječni starosni umirovljenik koji je te godine otišao u mirovinu imao 34 godine i šest mjeseci radnog staža, dok je prosječni staž starosnih umirovljenika umirovljenih 2020. godine samo 33 godine i sedam mjeseci, upravo zato što su u njega uključeni i oni koji su prevedeni iz invalidske u starosnu mirovinu. Tako ispada da hrvatski umirovljenici rade sve manje! Zaključak: hrvatski umirovljenici nisu lijeni i pohlepni, ne pokušavaju ukrasti nezarađene mirovine, već ih političke kuhinje prikazuju kako im puhne, radi lijepog lica prema Europi.
Podcijenjene obiteljske mirovine
No, u HZMO-u nam nisu mogli pomoći riješiti enigmu o stvarnom radnom stažu obiteljskih umirovljenika, jer se takve statistike ne vode. Naime, mi tvrdimo da je potrebno na drugačiji način izračunavati stvarnu vrijednost obiteljske mirovine, i to temeljenu na zajedničkom radnom stažu, umjesto što je evidentira samo prema stažu onoga koji je preminuo. Obiteljskih umirovljenika ima oko 218.956 i 93 posto su žene, a prosječna mirovina je 2.063 kune.
Prosječni radni staž obiteljskog umirovljenika je 28 godina i četiri mjeseca, pa s time podijelimo prosječnu mirovinu, dobijemo vrijednost godine staža obiteljskog umirovljenika od 72,9 kuna. No, kad bismo to dijelili sa stvarnim ostvarenim radnim stažem preživjelog i preminulog partnera, vrijednost obiteljske mirovine bila bi stravično podcijenjena. Ako je supruga odradila 30 godina staža, ali joj je ipak isplativije uzeti 70 posto mirovine preminulog partnera koji je odradio 40 godina radnog staža, onda je to zbirno 70 godina radnog staža! Kad podijelimo prosječnu obiteljsku mirovinu za toliko godina, jedna godina staža vrijedi samo 29,5 kuna. Jad i bijeda! Sramota!
Statističari evidentiraju obilježje dobi preživjelog partnera, a staž preminuloga, što je apsolutno neprihvatljivo. I u tome se krije i glavni matematički argument za uvođenje novog modela obiteljske mirovine po kojem bi se moglo, povrh vlastite mirovine, nasljeđivati i dio mirovine preminulog partnera.
U statistikama ima pravde i nepravde, a najviše politike. Zato trebamo biti vrlo obzirni kad cijelu jednu generaciju umirovljenika proglašavamo ljenčinama i lopovima. Oni to nisu.
Jasna A. Petrović
